Arktik se često navodi zbog mnoštva uticaja koji su rezultat antropogenih klimatskih promena, uključujući povlačenje glečera i smanjenje plutajućeg morskog leda, upade otopljene vode koje menjaju salinitet okeana, kao i porast nivoa mora da spomenemo samo neke. Kako se region zagreva tri puta brže od globalnog proseka godišnje, povratne informacije o ledenom albedu samo će dodatno pogoršati problem. Ovaj mehanizam se fokusira na otapanje leda izlažući više „tamne“ površine okeana i kopna da apsorbuju toplotu da izazovu dalje topljenje, u poređenju sa reflektivnom prirodom leda koja bi inače podstakla hlađenje.
Padavine na ovom ledenom kontinentu pretežno padaju u obliku snega, kako zimi tako i leti, ali povremeno može doći do kiše uz transport toplijeg vazduha. Iako je univerzalno poznato da će se trenutni obrasci niske količine padavina verovatno promeniti sa globalnim zagrevanjem, stepen stope povećanja se stalno definiše i u fokusu je nove publikacije u Geophisical Research Letters.
Naučnici Japanske meteorološke agencije i Nacionalnog instituta za polarna istraživanja otkrili su brzo povećanje arktičkih padavina dvostruko većom brzinom od rasta globalnih temperatura. Ova dva faktora su proporcionalna: kako se temperatura Zemlje povećava, tako će se povećavati i stopa padavina. Ovaj obrazac je bio najizraženiji tokom jesenjih meseci na severnoj hemisferi (septembar–decembar), u poređenju sa letnjim mesecima (jun–avgust).
Da bi se ovo utvrdilo, vodeći istraživač Seiji Iukimoto i tim koristili su modele Faze 6 projekta međusobnog poređenja spojenih modela (podržani satelitskim i kišomjernim podacima) da bi odredili trendove od 1980-ih, sa jasnim jačanjem veze između temperature i padavina tokom ovog vremena. CMIP6 model je uspostavio arktički faktor pojačanja od 2,7 za temperaturu, kao odnos arktičkih i globalnih srednjih temperaturnih trendova, i 6,3 za arktički i globalnih trendova padavina.
Pored ovih promena u efektu staklene bašte, postojao je podudaran plato u antropogenim emisijama aerosola (kao što su one koje potiču od sagorevanja fosilnih goriva). Pre 1980-ih, ovi aerosoli su imali prigušujući efekat na rast koncentracije gasova staklene bašte, jer su pomogli formiranje oblaka i refleksiju dolazećeg sunčevog zračenja, čime su pomogli da se planeta zadrži hladnijom. Međutim, modeli jasno pokazuju da se od 1950-ih, kako su koncentracije antropogenih aerosola opadale (do platoa iz 1980. godine), pojačalo forsiranje gasova staklene bašte.
Štaviše, kombinacija povećanog radijacionog hlađenja (emisija dugotalasnog infracrvenog zračenja nazad u svemir kako bi se uravnotežila apsorpcija kratkotalasne energije od sunca) i smanjenog prenosa toplote u pravcu pola (kretanje tople vode od tropskih krajeva do polova ) zbog manjih temperaturnih gradijenata polova i ekvatora dodatno su poboljšali obrazac arktičkih padavina.
Ekstrapolirajući ovo znanje kako bi se ispitali budući trendovi, do 2045. godine, istraživački tim je utvrdio da će se trenutni obrasci padavina nastaviti, a nakon toga do 2100. povećanje padavina može biti potisnuto smanjenim emisijama i predviđenim padom povećanja temperature.
Ovo istraživanje naglašava kako je kontinuirano ublažavanje klimatskih promena značajan faktor u balansiranju i smanjenju trenutnog udvostručavanja faktora pojačanja Arktika i mnoštva uticaja na životnu sredinu koje on ima kako za svoje lokalne stanovnike tako i za ceo međusobno povezani zemaljski sistem.
