NASA je napravila neverovatan napredak u svom istraživanju svemira, stvarajući zvučne snimke koji dolaze iz supermasivne crne rupe koja se nalazi u centru klastera galaksija Perseus, udaljenog 250 miliona svetlosnih godina od Zemlje. Ovi zvučni talasi, koji su inače previše niske frekvencije da bi ih ljudsko uvo mogao čuti, sada su sonifikovani, što znači da su „pretvoreni“ u zvuke koje možemo razumeti.
Supermasivna crna rupa u centru Perseus klastera stvara akustične talase u okolnom gasu i plazmi. Ovi talasi su godinama bili otkriveni, ali su bili mnogo ispod ljudskog raspona sluha. NASA je u 2022. godini iznela rezultate koji omogućavaju ljudima da dožive zvučni aspekt tih talasa.
Najniža frekvencija koju su astronomi otkrili je 57 oktava ispod srednjeg C, što je neverovatno niska frekvencija – čak 10 miliona puta niža od zvučnog praga za ljudsko uvo. Iako zvučni talasi ne mogu putovati kroz vakuum svemira, ovo područje galaksije, bogato plazmom i gasom, omogućava širenje zvučnih talasa, a NASA je uspela da snimi i „snažno pojača“ te talase, stvarajući zvučnu verziju onoga što se dešava u tom delu svemira.
Iako bi talasi bili previše tihi da ih čujemo u svom izvornom obliku, korišćenjem ove tehnike pretvaranja podataka u zvuk, istraživači omogućavaju ljudima da čuju akustičnu „muziku“ svemira. Zvučni talasi iz crne rupe Perseus klastera sada zvuče kao sablasni, neobični tonovi, gotovo kao zvižduci u međuzvezdanom prostoru, dok prolaze kroz vrući intraklaster medijum.
Ova istraživanja su od značaja i za naučnu zajednicu, jer zvučni talasi mogu nositi energiju kroz plazmu i gasove u galaktičkim klasterima. Zbog toga se veruje da oni mogu igrati ključnu ulogu u razumevanju evolucije galaksija i formiranju novih zvezda.
Pored ove studije, NASA je takođe pretvorila podatke sa drugih supermasivnih crnih rupa u zvučne formate, poput crne rupe M87*, koja je postala poznata zbog prve direktne slike crne rupe. Ovi podaci nisu zvučni talasi u pravom smislu, već svetlosni podaci koji su „pretvoreni“ u zvuke na osnovu različitih frekvencija koje svetlost ima. Ovaj proces omogućava dublje uvid u ponašanje materije u ekstremnim uslovima, kao što su oni u blizini crnih rupa.
Transformacija podataka u zvuk nije samo naučna radoznalost, već omogućava bolja istraživanja, jer ponekad ovaj metod može otkriti skrivene obrasce i dublje razumevanje svemirskih fenomena.