Habl snimio spiralnu galaksiju NGC 1566

Habl snimio spiralnu galaksiju NGC 1566

Ova živopisna slika svemirskog teleskopa Habl prikazuje spiralnu galaksiju NGC 1566, koja se ponekad neformalno naziva i „galaksija španske plesačice“. Kao i predmet još jedne nedavne slike, NGC 1566 je spiralna galaksija sa slabim prugama ili srednja spiralna galaksija. To znači da nema jasno prisutnu ili jasno odsutnu strukturu u obliku šipke u svom centru.

Galaksija svoj nadimak duguje živopisnim i dramatičnim uskovitlanim linijama njenih spiralnih krakova, koji bi mogli da dočaraju oblike i boje pokretne forme plesača. NGC 1566 leži oko 60 miliona svetlosnih godina od Zemlje u sazvežđu Dorado i član je grupe galaksija Dorado.

Grupa galaksija je skup gravitaciono vezanih galaksija. Razlikuju se od galaktičkih jata po veličini i masi: jata galaksija mogu da sadrže stotine galaksija, dok grupe galaksija mogu da sadrže samo nekoliko desetina galaksija. Međutim, grupe su najčešća zbirka galaksija u univerzumu, držeći više od 50% svih galaksija. Iako trenutno ne postoji precizna brojčana granica između definicije grupe galaksija i jata galaksija, neki astronomi su predložili da kolekcije sa manje od 80 triliona Sunaca treba klasifikovati kao grupe galaksija.

Članstvo u grupi Dorado je variralo tokom poslednjih nekoliko decenija, pošto su različiti naučni radovi menjali njenu listu sastavnih galaksija. Ovo je jedan primer zašto je astronomima tako izazovno da pronađu članove galaktičkih grupa poput grupe Dorado.

Jedan od načina da bolje razumete ovaj problem je da zamislite fotografiju odraslog čoveka i velikog hrasta. Znamo približnu veličinu osobe i drveta, tako da ako vidimo fotografiju na kojoj se osoba pojavljuje otprilike iste veličine kao drvo, onda bismo pretpostavili da je, u stvarnosti, osoba bila mnogo bliža kameri nego drvo .

Kada astronomi pokušavaju da shvate koje su galaksije članovi grupe galaksija, oni ne znaju nužno veličinu pojedinačnih galaksija. Umesto toga, oni moraju da utvrde da li su galaksije zaista relativno blizu jedna drugoj u svemiru, ili su neke od njih zapravo mnogo bliže ili mnogo dalje. Ovaj proces je lakši sa sofisticiranijim tehnikama posmatranja, ali i dalje može predstavljati izazov.