Novi matematički model istražuje „sindrom lebdeće patke“ i njegove efekte na uspeh i preopterećenost

Novi matematički model istražuje „sindrom lebdeće patke“ i njegove efekte na uspeh i preopterećenost

Istraživači sa Univerziteta u Pensilvaniji predstavili su novo istraživanje koje analizira „sindrom lebdeće patke“ — fenomen gde pojedinci prikazuju samo uspehe, ali skrivaju napore potrebne za postizanje tih uspeha, slično kao patka koja izgleda kao da bez napora pliva. Ovo može dovesti do toga da drugi potcene težinu postizanja uspeha i prekomerno ulažu napor u svojim ciljevima, što može rezultirati smanjenjem njihove ukupne uspešnosti.

Studija, objavljena u časopisu Evolucione ljudske nauke, koristi matematički model kako bi istražila kako socijalno učenje funkcioniše u prisustvu pristrasnih informacija o uspehu. Istraživači su koristili studente koji biraju aktivnosti kao studiju slučaja, modelirajući situaciju u kojoj pojedinci donose odluke o količini truda koji treba da ulože, ali imaju nepotpune informacije o stvarnim teškoćama i potrebnom trudu.

Rezultati su pokazali da predrasude u informacijama mogu dovesti do toga da ljudi očekuju veće nagrade za svoj trud nego što su zaista dobili. Ovo može uzrokovati da pojedinci ulažu previše napora u previše različitih aktivnosti, što može smanjiti njihov ukupni uspeh i dovesti do neravnoteže između truda i nagrade.

Erol Akčaj sa Univerziteta u Pensilvaniji rekao je: „Neotkrivanje stvarne količine truda dovodi do toga da ljudi potcene teškoće i prekomerno ulažu napor u previše aktivnosti, što može rezultirati smanjenjem njihove ukupne uspešnosti i stvaranjem disbalansa između truda i nagrada.“

Studija ističe da prekomerna posvećenost na poslu i obrazovanju može biti povezana sa negativnim ishodima kao što su depresija i anksioznost. Sindrom lebdeće patke može se dodatno pogoršati kroz društvene medije i institucionalne odnose sa javnošću, koji često prikazuju samo uspehe, ali ne i trud uložen u postizanje tih uspeha.

„Nerazumevanje koliko truda vršnjaci ulažu može dovesti do toga da pojedinci ulažu previše truda u previše različitih aktivnosti, što smanjuje stopu uspeha i ukupnu korisnost,“ dodao je Akčaj.

Istraživači su predložili da bi moglo biti korisno uvođenje „biografija u senci“, koje bi uključivale ne samo uspešne, već i neuspešne aktivnosti, kako bi se stvorila realnija slika o trudu potrebnom za postizanje uspeha. Takođe, promovisanje kulture otvorenosti oko napora, uspeha i neuspeha može pomoći pojedincima da bolje upravljaju svojim naporima i izbegnu prekomernu posvećenost koja vodi do sagorevanja.

Ovo istraživanje pruža nove uvide u razumevanje prekomerne posvećenosti i sagorevanja i sugeriše moguće intervencije za poboljšanje načina na koji pojedinci raspoređuju svoj trud i energiju.