Severna Evropa se suočava sa najvećim relativnim porastom neprijatnih vrućina i opasno je nepripremljena

Severna Evropa se suočava sa najvećim relativnim porastom neprijatnih vrućina i opasno je nepripremljena

Ograničavanje globalnog porasta temperature na 1,5 ℃ postaje sve teže. U nedavnom izveštaju UN čak je navedeno da sada „ne postoji kredibilan put“ za postizanje ovog cilja.

Naša planeta je ušla na neistraženu teritoriju, sa svim vrstama rekorda koji su oboreni. Četiri uzastopna dana početkom jula 2023. Zemlja je doživela najtopliji dan u istoriji. A Severni Atlantski okean trenutno ima najviše temperature vode na površini mora ikada zabeležene.

Velike su šanse da će u narednim mesecima biti oboreno još mnogo temperaturnih rekorda. Toplotni talas trenutno zahvata velike delove južne Evrope, a očekuje se da će temperature premašiti 40℃ u delovima Italije, Španije, Francuske i Grčke. Postoji čak i šansa da bi trenutni evropski temperaturni rekord od 48,8 ℃ mogao biti oboren.

Pored toga, naše novo istraživanje objavljeno u Nature Sustainabiliti naglašava koliko je severna Evropa opasna za posledice klimatskih promena.

Otkrili smo da će, od zemalja sa više od 5 miliona stanovnika, Švajcarska, Velika Britanija, Norveška i Finska doživeti najznačajnije relativno povećanje izloženosti toploti i zahtevima za hlađenjem ako globalno zagrevanje dostigne 2℃. Kada smo uzeli u obzir zemlje sa populacijom od 2 miliona i više, Irska je bila na vrhu.

Zgrade na severnoj hemisferi su prvenstveno dizajnirane da izdrže hladna godišnja doba tako što maksimiziraju solarne dobitke i minimiziraju ventilaciju – poput staklenika. Efekti dodatne toplote se stoga oštrije osećaju u ovim zemljama. U poređenju sa drugim regionima, uticaj čak i umerenog povećanja temperature biće ogroman.

Modelirali smo klimatske scenarije na 1,5 ℃ i 2 ℃ globalnog zagrevanja, koristeći koncept koji se zove „dani stepena hlađenja” da bismo kvantifikovali izloženost neprijatnim temperaturama. Dani sa stepenom hlađenja nam pomažu da procenimo kada će ljudi morati da preduzmu dodatne mere, kao što je uključivanje klima-uređaja, da bi se ohladili.

Izračunava koliko (u stepenima) i koliko dugo (u danima) spoljna prosečna dnevna temperatura premašuje referentnu temperaturu – koja se obično uzima kao 18℃. Na primer, dva dana gde je prosečna spoljašnja temperatura bila 25 ℃ (7 ℃ iznad praga od 18 ℃) imala bi ukupno 14 dana hlađenja.

Naši nalazi pokazuju da će zemlje u tropskim krajevima imati najveći apsolutni porast ekstremne toplote izmereno na ovaj način ako globalne temperature porastu sa 1,5 ℃ na 2 ℃. Zemlje u centralnoj i podsaharskoj Africi, kao što su Centralnoafrička Republika, Burkina Faso, Mali, Južni Sudan i Nigerija, biće najteže pogođene, sa dodatnih 250 godišnjih hladnih dana ili više.

Ove reperkusije ovih rezultata će dodatno opteretiti društveni i ekonomski razvoj kontinenta. Naši rezultati su takođe jasan pokazatelj da Afrika nosi teret problema koji nije stvorila.

Međutim, zemlje na severnim geografskim širinama će se suočiti sa najvećim relativnim porastom u neprijatno toplim danima. Od prvih deset zemalja sa najznačajnijom relativnom promenom stepena zahlađenja, pošto globalno zagrevanje prelazi 1,5℃ i dostiže 2℃, osam se nalazi u severnoj Evropi.

Ako bismo merili od danas do 2℃, ovo relativno povećanje bi bilo još veće.

Klima uređaji se često vide kao rešenje za povećanje temperature, jer obezbeđuju brzo oslobađanje od vrućine. Međutim, ako se ne kontroliše, povećana potražnja za hlađenjem u cilju suzbijanja vrućine dovešće do većih emisija i daljeg globalnog zagrevanja.

Ovo nije hipotetička situacija. U junu 2023. godine, kada su temperature u Velikoj Britaniji porasle, potražnja za klimatizacijom je porasla do te mere da se ugalj sagorevao da bi se proizvela električna energija.

Mnogi klima uređaji takođe koriste rashladna sredstva koja se nazivaju fluorisani gasovi. Ovi gasovi mogu da iscure, a kada dođu, imaju potencijal globalnog zagrevanja do skoro 14.800 puta veći od CO₂.

Potreba za klimatizacijom se može smanjiti, pa čak i eliminisati odgovarajućim adaptacijama. To može biti jednostavno kao dodavanje roletni ili tendi na prozorima, ventilacija u potkrovlju, farbanje krova u svetlu boju, omogućavanje prirodne ventilacije kada spoljna temperatura padne ili korišćenje plafonskih ventilatora.

Ovo bi omogućilo ljudima u severnoj Evropi da ostanu udobni tokom viših temperatura bez daljeg ugrožavanja klime za buduće generacije. Ali to zahteva od severne Evrope da ozbiljno shvati posledice klimatskih promena i da počne da se priprema za nadolazeće vrućine.