Globalni napori za pošumljavanje mogu doneti više štete nego koristi, upozorava stručnjak

Globalni napori za pošumljavanje mogu doneti više štete nego koristi, upozorava stručnjak

U najnovijem radu pod nazivom „Treewilding“, dr Džejk Robinson sa Univerziteta Flinders upozorava da globalni napori za pošumljavanje i urbano ozelenjavanje mogu imati negativne posledice ako zanemare obnavljanje održivih ekosistema. Ekolog za restauraciju naglašava potrebu za održivim pristupima koji uključuju lokalne zajednice u obnovi šuma koje su uništene tokom vekova.

Dr Robinson ističe da je obnova šuma složen proces koji zahvata više od same sadnje drveća, uključujući obnovu tla i korišćenje najnovijih naučnih saznanja. On upozorava da bi bez efikasnih intervencija do 2050. godine moglo biti pogođeno 95% zemljišta na Zemlji. Historijski, gotovo 60% naseljive zemlje bilo je prekriveno šumama pre oko 10.000 godina, dok je danas pokrivenost opala na 30%, sa velikim delom tog prostora u ekološki lošim plantažama.

„Imamo priliku bez presedana da obnovimo naš odnos sa šumama“, kaže dr Robinson. On objašnjava da drveće i šumski ekosistemi igraju ključnu ulogu u formiranju funkcionalnih ekoloških jedinica, sa trilionima mikroba koji rade simbiotski i mogućim oblicima pamćenja i komunikacije među stablima.

Knjiga „Treewilding“ istražuje različite aspekte pošumljavanja, uključujući izazove monokulturnih šuma, korporativnog „zelenog pranja“ i „crvenih šuma“ Černobila. Saradnik knjige, istoričar australijskih prvih nacija Brus Pasko, dodaje da duboka duhovna veza njegovih naroda sa šumama može služiti kao model za očuvanje i obnovu šumskih ekosistema.

Dr Robinson predlaže „ekološko šumarstvo“ kao ključ za postizanje ravnoteže između ljudskih potreba i očuvanja preostalih šumskih ekosistema, ukazujući na to da mnoge plantažne šume, dizajnirane za proizvodnju drva, nedostaju u raznovrsnosti i otpornosti koje karakterišu prirodne šumske zajednice.