Revolucionarna studija otkriva da otisci prstiju nisu tako jedinstveni kao što smo mislili

Revolucionarna studija otkriva da otisci prstiju nisu tako jedinstveni kao što smo mislili

Jedna od čudesnih stvari o ljudima je jedinstvenost svakog našeg tela. Iako je preko 100 milijardi ljudi živelo na ovom našem plavom mermeru, naučnici veruju da nijedan otisak prsta nikada nije bio identičan.

Veruje se da se uzorak linija i vijuga na svakom ljudskom otisku prsta ne ponavlja ni na jednom drugom prstu. Smatralo se da se čak i pojedinačni prsti jednog čoveka značajno razlikuju jedan od drugog.

Ali prema novoj studiji, grebeni na svakom od naših prstiju možda nisu toliko različiti kao što smo mislili.

Koristeći neuronsku mrežu, tim istraživača predvođen višim inženjerom Gabeom Guom sa Univerziteta Kolumbija identifikovao je različite otiske prstiju koji pripadaju istoj osobi – ili otiske unutar osobe – sa stopom uspešnosti do 77 procenata za jedan par otisaka.

„Predlažemo da su sličnosti otisaka prstiju unutar osoba od interesa ne samo zato što osporavaju dugotrajna uverenja, već i zato što bi ova sličnost mogla da pomogne u poboljšanju mogućnosti pronalaženja tragova za istrage kada su otisci prstiju dobijeni sa mesta zločina sa različitih prstiju od otisci prstiju su već u dosijeu“, pišu Guo i njegove kolege u svom radu.

„Nadamo se da bi ove dodatne informacije mogle pomoći u određivanju prioriteta potencijalnih klijenata kada postoje mnoge mogućnosti, pomoći oslobađanju nevinih osumnjičenih, ili čak pomoći u stvaranju tragova za hladne slučajeve.

Rad je započeo sa javnom američkom bazom podataka od oko 60.000 otisaka prstiju, sačinjenih od skupova od 10 prstiju pojedinaca. Guo i njegove kolege su želeli da vide da li neuronska mreža može da identifikuje sličnosti između otisaka unutar osobe. Uneli su parove ovih otisaka u neuronske mreže, koje su vrsta AI. Ponekad bi parovi bili otisci unutar osobe, ponekad otisci dve različite osobe.

Razlika između rada tima i prethodnih tehnika identifikacije otisaka prstiju su karakteristike otisaka na koje se AI fokusirala.

„AI nije koristio ‘minutije’, koje su grane i krajnje tačke u grebenima otiska prsta – obrasci koji se koriste u tradicionalnom poređenju otisaka prstiju,“ objašnjava Guo. „Umesto toga, koristio je nešto drugo, vezano za uglove i zakrivljenosti vrtloga i petlji u centru otiska prsta.

Vremenom je mreža postala sve bolja u identifikaciji kada dva različita otiska pripadaju istoj osobi. Iako je svaki otisak prsta na istoj ruci i dalje bio jedinstven, postojalo je dovoljno sličnosti između njih da bi veštačka inteligencija mogla da se poklapa. Konkretno, orijentacija grebena u centru otiska je slična za različite prste iste osobe.

Iako je sposobnost veštačke inteligencije da uskladi različite otiske sa jednom osobom prilično dobra, još uvek nije dovoljno dobra da bi se koristila u svrhe stvarne identifikacije. Ali tim je 99,99 procenata uveren da su sličnosti koje se nalaze u otiscima unutar osobe autentične i da se neuronska mreža može dalje razvijati za veću stopu uspeha.

U svom trenutnom stanju, AI bi se mogla koristiti da pomogne u sužavanju opcija, kažu istraživači.

„Zamislite samo koliko će ovo dobro raditi kada bude obučeno na milionima, umesto na hiljadama otisaka prstiju“, kaže Aniv Rej, apsolvent informatike sa Univerziteta Kolumbija.

Druge potencijalne aplikacije uključuju mogućnost da pojedinac koristi bilo koji od svojih prstiju za autentifikaciju mobilnog telefona koji ima jedan skener otiska prsta, na primer. Očigledno je potrebno mnogo posla da se uradi pre nego što tehnologija bude prikladna za ovu svrhu, ali glavni cilj rada bio je da se utvrdi da li sličnosti štampe unutar osobe uopšte postoje.

Sada kada imamo uvid u te sličnosti, sistem se može dalje razvijati.

„Mnogi ljudi misle da veštačka inteligencija ne može zaista da napravi nova otkrića – da samo izbacuje znanje“, kaže inženjer Hod Lipson sa Univerziteta Kolumbija. „Ali ovo istraživanje je primer kako čak i prilično jednostavna AI, s obzirom na prilično običan skup podataka koji istraživačka zajednica ima godinama, može pružiti uvide koji su decenijama izmicali stručnjacima.“