Rasizam i diskriminacija dovode do bržeg starenja kroz promene u moždanoj mreži, otkriva nova studija

Rasizam i diskriminacija dovode do bržeg starenja kroz promene u moždanoj mreži, otkriva nova studija

Rasizam krade vreme iz života ljudi — verovatno zbog prostora koji zauzima u umu. U novoj studiji objavljenoj u časopisu JAMA Network Open, naš tim je pokazao da je rasizam na mozgu povezan sa naprednim starenjem, posmatrano na ćelijskom nivou.

Crnkinje koje su češće bile izložene rasizmu pokazale su jače veze u moždanim mrežama uključenim u razmišljanje i budnost. Otkrili smo da je to, zauzvrat, povezano sa ubrzanim biološkim starenjem.

Mi smo neuronaučnici koji koristimo različite pristupe, uključujući samoprijavljene podatke i biološka merenja poput skeniranja mozga, da odgovorimo na naša pitanja o efektima stresora na mozak i telo. Takođe koristimo ove podatke da bismo informisali o razvoju intervencija koje će pomoći ljudima da se nose sa ovim stresom.

Starenje je prirodan proces. Međutim, stres može ubrzati biološki sat, čineći ljude ranjivijim na bolesti povezane sa starenjem, od kardiovaskularnih bolesti do dijabetesa i demencije.

Epidemiološke studije dosledno pokazuju da crnci imaju ove zdravstvene probleme povezane sa starenjem ranije nego belci. Nove studije takođe pokazuju fokusne efekte starenja na mozak, što ukazuje na disparitete u starenju mozga između crne i bele populacije.

Stresori vezani za rasu, uključujući rasnu diskriminaciju, utiču na brzinu starenja ljudi na biološkom nivou. Ova iskustva aktiviraju sistem odgovora na stres i povezana su sa većom aktivnošću u regionima mozga koji obrađuju dolazeće pretnje. Međutim, do sada, istraživači u našoj oblasti nisu razumeli kako promene mozga povezane sa rasizmom doprinose ubrzanom starenju.

Rasna diskriminacija je sveprisutan stresor koji često ostaje neprimećen. To bi moglo izgledati kao da doktor dovodi u pitanje nivo bola crnog pacijenta i ne prepisuje lekove protiv bolova, ili kao učiteljica koja Crnog deteta naziva „nasilnikom“. To je stalni stres sa kojim se crnci suočavaju od ranog uzrasta.

Ruminacija — ponovno proživljavanje i analiza događaja u petlji — i budnost, što znači budnost na buduće pretnje, mogući su odgovori na suočavanje sa ovim stresorima. Ali razmišljanje i budnost uzimaju energiju, a ova povećana potrošnja energije ima biološku cenu.

U našoj studiji o crnkinjama, otkrili smo da je češća rasna diskriminacija povezana sa većom povezanosti između dva ključna regiona. Jedan, nazvan locus coeruleus, je duboki region mozga koji aktivira odgovor na stres, promovišući uzbuđenje i budnost. Drugi je precuneus, ključni čvor moždane mreže koji se uključuje kada razmišljamo o svojim iskustvima i internalizujemo – ili potiskujemo – svoje emocije.

Ove promene u mozgu, zauzvrat, bile su povezane sa ubrzanim starenjem ćelija merenim epigenetskim „satom“. Epigenetika se odnosi na promene koje se dešavaju našoj DNK iz okoline. Epigenetski satovi procenjuju kako okruženje utiče na naše starenje na molekularnom nivou.

Više vrednosti sata ukazuju na to da je nečija biološka starost veća od njihove hronološke starosti. Drugim rečima, prostor koji rasistička iskustva zauzimaju u glavama ljudi ima cenu, koja može skratiti životni vek.

Iako smo videli veze između rasizma, promena u povezivanju mozga i ubrzanog starenja, nismo merili reakcije na suočavanje kao što su ruminacija i budnost u realnom vremenu, što znači kako su ih ljudi doživljavali.

Takođe ne znamo kako se drugi faktori kao što su nepovoljan položaj susedstva, pol i seksualnost ukrštaju da utiču na ubrzano starenje i povezane zdravstvene disparitete.

Naši sledeći koraci su da koristimo merenje svakodnevnog rasizma u realnom vremenu zajedno sa fiziološkim merenjima i neuroimagingom da bismo dublje zaronili u ova istraživačka pitanja.

Želimo da znamo kako različite vrste rasne diskriminacije i stilovi suočavanja utiču na reakcije mozga i tela. Bolje razumevanje ovih pitanja može privući više pažnje na prevenciju, kao što su programi koji ciljaju implicitnu pristrasnost kod lekara i nastavnika. Takođe može da informiše intervencije kao što je neuromodulacija, koja uključuje upotrebu spoljašnjih ili unutrašnjih uređaja za stimulisanje ili inhibiciju moždane aktivnosti. Neuromodulacija se može koristiti kao terapijska pomoć za smanjenje stresa.