„Radije ne bih znao“: Zašto biramo neznanje

„Radije ne bih znao“: Zašto biramo neznanje

Kada im se pruži izbor da saznaju kako će njihovi postupci uticati na nekog drugog, 40% ljudi će izabrati neznanje, često kako bi imali izgovor da se ponašaju sebično, prema nedavnim istraživanjima.

„Primeri takvog namernog neznanja obiluju u svakodnevnom životu, na primer kada potrošači ignorišu informacije o problematičnom poreklu proizvoda koje kupuju“, rekao je glavni autor Linh Vu, MS, doktorant na Univerzitetu u Amsterdamu u Holandiji. „Želeli smo da znamo koliko je rasprostranjeno i koliko je štetno namerno neznanje, kao i zašto se ljudi bave njime.

Vu i njene kolege sprovele su meta-analizu 22 istraživačke studije sa ukupno 6.531 učesnikom. Sve studije su sprovedene u istraživačkim laboratorijama ili na mreži, a većina je sledila protokol u kome su nekim učesnicima rečeno o posledicama svojih postupaka, dok su drugi mogli da biraju da li će saznati posledice ili ne.

U jednom primeru, učesnici su morali da odluče između primanja manje nagrade (5 dolara) ili veće nagrade (6 dolara). Ako izaberu 5 dolara, onda bi anonimni kolega (ili dobrotvorna organizacija) takođe dobio 5 dolara. Međutim, ako odaberu veću nagradu od 6 dolara, drugi primalac bi dobio samo 1 dolar. Jednoj grupi učesnika je ponuđena opcija da nauči posledice po svom izboru, dok je drugoj grupi automatski rečeno posledice.

Tokom studija, istraživači su otkrili da kada im je data opcija, 40% ljudi je odlučilo da ne sazna posledice svojih postupaka. To svojevoljno neznanje je bilo u korelaciji sa manje altruizma. Za 15,6 procentnih poena veća je verovatnoća da će ljudi biti velikodušni prema nekom drugom kada su im rekli posledice njihovog izbora u poređenju sa onima kada im je bilo dozvoljeno da ostanu u neznanju.

Istraživači su pretpostavili da bi jedan od razloga namernog neznanja mogao biti taj što se neki ljudi ponašaju altruistički jer žele da zadrže pozitivnu sliku o sebi da su altruistična osoba. U tim slučajevima, namerno neznanje može im omogućiti da zadrže tu sliku o sebi bez potrebe da se ponašaju na altruistički način.

Meta-analiza je to potvrdila, prema koautoru studije Shaul Shalvi, dr., profesor etike ponašanja na Univerzitetu u Amsterdamu. To je zato što su ljudi koji su odlučili da nauče posledice svojih akcija imali 7 procentnih poena veću verovatnoću da će biti velikodušni u poređenju sa učesnicima koji su podrazumevano dobili informacije. To sugeriše da istinski altruistički ljudi odlučuju da nauče posledice svojih postupaka.

„Nalazi su fascinantni jer sugerišu da je mnogo altruističkog ponašanja koje posmatramo vođeno željom da se ponašamo onako kako drugi očekuju od nas“, rekao je Šalvi.

„Dok je većina ljudi spremna da učini pravu stvar kada su potpuno informisani o posledicama svojih postupaka, ova spremnost nije uvek zato što je ljudima stalo do drugih. Deo razloga zašto se ljudi ponašaju altruistički je i zbog društvenih pritisaka. kao njihova želja da sebe vide u dobrom svetlu. Pošto je biti pravedan često skup, zahtevajući od ljudi da odustanu od svog vremena, novca i truda, neznanje nudi lak izlaz.“

Sve studije uključene u ovu metaanalizu odvijale su se u laboratorijama u Sjedinjenim Državama ili zapadnoj Evropi, ili na onlajn platformama kao što je Amazon Mechanical Turk. Buduća istraživanja trebalo bi da imaju za cilj ispitivanje namernog neznanja u različitim okruženjima, prema istraživačima, i da istraže načine za borbu protiv ovog ponašanja.