Naučnici su nedavno ostvarili prvo eksperimentalno posmatranje plastičnog leda VII, što predstavlja egzotičnu fazu vode koja bi mogla postojati u okeanima na vanzemaljskim planetama. Ova otkrića otvaraju vrata za nova istraživanja o ponašanju vode u ekstremnim uslovima. Istraživači veruju da ovo može pomoći u razumevanju prošlosti planeta poput Neptuna i meseca Evrope.
Međunarodni tim istraživača stvorio je led VII kompresovanjem vode do pritisaka od 6 gigapaskala i zagrevanjem na temperature do 327 °C, koristeći visoko precizne instrumente na Institutu Loj-Langenvin u Francuskoj. Tokom ovog procesa, posmatrali su kako se voda menja u različite faze. Led VII ima jedinstvenu kubičnu strukturu, ali do sada nije bilo jasno šta se dešava sa ovom strukturom kada se dozvoli da „otopi“.
Naučnici su koristili tehniku kvazi-elastičnog raspršenja neutrona (QENS) kako bi pratili pokrete molekula unutar supstanci. Ova metoda omogućava istraživanje i translacionih i rotacionih dinamika, što je značajna prednost u proučavanju ovih egzotičnih faznih prelaza. Tim je uspeo da uoči kako se atomi vodonika kreću na mikroskopskom nivou kada se led VII zagreje i podvrgne većem pritisku.
Međutim, otkriveno je da se molekuli unutar plastičnog leda VII ne rotiraju slobodno, već se kreću u pomerljivim koracima. Ovo je rezultat načina na koji se vodonične veze između molekula razbijaju i obnavljaju. Istraživači su primetili da se mehanizam rotacije molekula razlikuje od onoga što se prvobitno očekivalo.
Naučnici smatraju da su ledeni svetovi daleko u Univerzumu, poput Neptuna ili meseca Evrope, mogli u prošlosti sadržati plastični led VII. Posmatranje ponašanja leda u laboratoriji može pomoći u razumevanju prošlih događaja na ovim planetama i njihovim satelitima.
Jedno od budućih istraživanja moglo bi se fokusirati na to kako dolazi do prelaza u plastični led VII, koji bi mogao biti postepen ili nagli, u zavisnosti od modela. Istraživači takođe smatraju da bi plastična faza mogla biti prethodnica superionske faze, koja se predviđa pri još višim temperaturama i pritiscima, gde vodonik može slobodno da se kreće kroz kristalnu strukturu kiseonika. Istraživanje je objavljeno u časopisu „Priroda“.
