Proširenje poljoprivrednog zemljišta ugrožava klimu i biodiverzitet, zaključuje model korišćenja zemljišta

Proširenje poljoprivrednog zemljišta ugrožava klimu i biodiverzitet, zaključuje model korišćenja zemljišta

Očekuje se da će se do 2030. godine globalne obradive površine proširiti za 3,6%, što će povećati globalnu poljoprivrednu proizvodnju za 2%. Ova projekcija dolazi od Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih nacija i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Interdisciplinarni istraživački tim koji predvode dr Florian Zabel i prof. dr Ruth Delzeit sa Odeljenja za nauke o životnoj sredini Univerziteta u Bazelu istražio je na koje oblasti širom sveta će najverovatnije uticati buduća poljoprivredna ekspanzija. Nalazi studije objavljeni su u časopisu Održivost prirode.

Istraživači su razvili model korišćenja zemljišta koji identifikuje najprofitabilnija područja širom sveta za buduću poljoprivrednu ekspanziju, uzimajući u obzir i socio-ekonomske i agroekološke kriterijume. Zatim su procenili ekonomske i ekološke uticaje promena korišćenja zemljišta u ovim oblastima. Prema studiji, očekuje se da će se nova poljoprivredna područja pojaviti uglavnom u tropima, gde i dalje postoji značajan potencijal za povećanje poljoprivredne proizvodnje uprkos klimatskim promenama.

Međutim, pošto obradive površine skladište mnogo manje ugljenika od prvobitne vegetacije, studija procenjuje da bi promene u korišćenju zemljišta emitovale oko 17 gigatona CO 2 na duži rok. Ovo je skoro polovina trenutnih godišnjih globalnih emisija CO 2 . U oblastima pogođenim promenama u korišćenju zemljišta, biodiverzitet bi takođe opao za 26%.

„Proširenje poljoprivrednog zemljišta bi stoga predstavljalo zabrinjavajući razvoj, posebno za globalnu zaštitu klime i napore da se očuva biodiverzitet“, kaže ko-vodeći istraživač Zabel.

U svetlu nedavnih političkih napora da zaštite prirodu, šume i biodiverzitet na globalnom nivou, istraživači su takođe procenili uticaj različitih scenarija globalnih politika očuvanja i njihove posledice.

Postalo je jasno da mere očuvanja takođe mogu imati neželjene nuspojave: sprečavanje širenja poljoprivrednog zemljišta u šume, močvare i postojeće zaštićena područja zakonom bi preusmerilo poljoprivrednu ekspanziju uglavnom na travnjake. Ovo bi moglo imati negativan uticaj na biodiverzitet ovih područja, pošto travnjaci generalno imaju veći diverzitet od drugih zemljišta.

S druge strane, pridržavanje napora za očuvanje takođe može imati ekonomskog smisla. „Suprotno očekivanjima, očuvanje šuma, močvara i postojećih zaštićenih područja ima mali uticaj na bruto domaći proizvod pojedinih regiona.

„Globalna poljoprivredna proizvodnja je takođe samo neznatno smanjena kao rezultat. Zauzvrat, emisije gasova staklene bašte izazvane ekspanzijom su značajno smanjene“, kaže glavni autor Julia Schneider sa Ludvig-Makimilians-Universitat Munchen.

Ovaj nalaz je posebno relevantan u kontekstu globalne bezbednosti hrane: pokazuje da se sukobi između obezbeđivanja poljoprivrednih dobara i zaštite životne sredine mogu ublažiti.

Studija daje dragocen doprinos odgovoru na pitanje koja područja su posebno vredna zaštite. U Konvenciji o biološkoj raznovrsnosti Kunming-Montreal, međunarodna zajednica je postavila cilj da zaštiti 30% globalne površine zemlje do 2030. godine.

Sadašnja studija identifikuje regione koji su posebno ugroženi u budućnosti i naglašava potencijalne uticaje ekspanzije poljoprivrede na privredu i životnu sredinu.

„Ovo omogućava planiranje zaštićenih područja na način da se postigne najširi mogući uticaj na što više ciljeva, kao što su zaštita klime i biodiverziteta, uz uvažavanje i ekonomskih interesa“, kaže Zabel.