Promene nivoa mora izazvane globalnim zagrevanjem mogle bi povećati rizik od zemljotresa

Promene nivoa mora izazvane globalnim zagrevanjem mogle bi povećati rizik od zemljotresa

Zemljotresi se često dešavaju duž granica ploča, kada iznenadni pokreti „zaglavljenih“ ploča oslobađaju energiju elastičnog naprezanja, šaljući seizmičke talase koji rezultiraju podrhtavanjem tla poznatom mnogima širom sveta. Ređe, zemljotresi se javljaju unutar ploča (intraploča) u zonama slabosti, kao što je reaktivacija starih raseda ili pukotina.

Pokušaj predviđanja lokacije, vremena i magnitude zemljotresa bio je u fokusu naučnika seizmičara poslednjih godina, iako moćna kretanja planete i dalje ostaju donekle zagonetna. Na primer, naučnici već dugi niz godina upozoravaju da je verovatnoća da će razoran zemljotres sa 62% (+/- 15%) pogoditi Istanbul u Turskoj u narednih 30 godina.

Korejsko poluostrvo se nalazi duž istočne ivice Evroazijske ploče i milenijumima je bilo izvor aktivnosti zemljotresa, pod uticajem više seizmičkih zona — subdukcije pacifičke ploče ispod filipinske ploče i konvergencije indijske i evroazijske ploče. , što je rezultiralo planinskim vencem Himalaja.

Tokom istorijskih i instrumentalnih zapisa, više od 4.200 zemljotresa je dokumentovano na Korejskom poluostrvu, od kojih je većina bila kategorije 1–4, iako je otprilike 20% bilo kategorije 5, što je izazvalo određena strukturalna oštećenja zgrada. Zemljotres u Gjeongdžu 2016. godine bio je najveći zabeležen u regionu, sa magnitudom od 5,8, i izazvao je sekundarne probleme kao što su lomovi tla i tečenje (kada se labavi, natopljeni sedimenti gube na snazi usled podrhtavanja i struktura iznad njih se urušava u zemlju ).

Novo istraživanje, objavljeno u Kuaternari Science Revievs, istražilo je mogućnost da zemljotresi budu izazvani globalnom aktivnošću Zemljinih glacijalnih ciklusa. Konkretno, Man-Jae Kim i Hee-Kvon Lee, sa Nacionalnog univerziteta Kangvon, Južna Koreja, istražili su moguću vezu sa interglacijalnim periodima koji se javljaju tokom ciklusa od 100.000 godina.

Istraživači su koristili elektronsku spinsku rezonancu (ESR) koja je data do starenja raseda, pri čemu mikrotalasnu energiju apsorbuju nespareni elektroni u magnetnom polju određenih radioaktivnih elemenata unutar stene dok se raspadaju, što omogućava određivanje starosti kako se nespareni elektroni akumuliraju.

Udubljenja su sitnozrnati materijal nalik glini, debeo desetine metara duž ravnih raseda gde se dve kopnene mase kreću jedna pored druge i deformišu stenu koja se nalazi između njih. Ove zone raseda unutar Korejskog poluostrva su složene, jer su tokom vremena doživjele preklapanja deformacija u suprotnim pravcima (promjenom od sinistralnog do desnog sklizanja).

Kim i Li su analizirali više od 450 ESR datuma starosti i utvrdili da su paleo-zemljotresi u ovom okruženju unutar ploče koincidirali sa pet ključnih interglacijalnih perioda (nazvanih fazama morskih izotopa 15, 13, 11, 9 i 7) tokom poslednjih 650.000 godina, na osnovu izotopa kiseonika. od bentoskih morskih foraminifera (jednoćelijskih organizama). Oni pretpostavljaju da su brze promene nivoa mora usled topljenja velikih ledenih pokrivača tokom ovih klimatskih intervala mogle da igraju značajnu ulogu u pokretanju seizmičkih događaja.

Jedna teorija je da ovo može biti rezultat oslobađanja stresa usled glacijalnog rasterećenja, pošto se težina leda nad kopnom smanjuje topljenjem. Prethodne studije su pokazale da istovar može uticati na polje seizmičkog stresa nekoliko stotina kilometara od ivice ledenog pokrivača, čime se proširuje mogućnost zemljotresa unutar ploče.

Međutim, imajući u vidu da su kvartarni (pre 2,58 miliona godina do danas) ledeni pokrivači možda bili predaleko od Korejskog poluostrva da bi izazvali takav odgovor, istraživači umesto toga sugerišu pritisak na osnovnu litosferu usled opterećenja glacijalnim otopljenim vodama koje izazivaju porast nivoa mora širom Tihi okean može biti odgovor.

Ovo istraživanje ima važne implikacije na savremenu seizmičku aktivnost jer klimatske promene pogoršavaju otapanje glečera i posledično podizanje nivoa mora, sa potencijalom da izazove još zemljotresa u budućnosti. Ovo će zahtijevati da područja sklona seizmici planiraju strategije za ublažavanje društvenih, ekoloških i ekonomskih šteta uzrokovanih zemljotresom.