Prema studiji, remećenje morskog dna moglo bi pogoršati klimatske promene

Prema studiji, remećenje morskog dna moglo bi pogoršati klimatske promene

Studija objavljena ovog meseca u časopisu Granice u nauci o moru otkriva da bi uznemiravanje morskog dna, kroz aktivnosti kao što je koćarenje, moglo povećati obim i brzinu klimatskih promena.

Naučnici, uključujući učesnike iz Britanskog istraživanja Antarktika (BAS), sistematski su ispitivali životinje koje žive na 17 različitih lokacija na dnu Arktičkog okeana. Otkrili su da skladište više ugljenika nego što se ranije mislilo.

Istraživači su posmatrali različita staništa na morskom dnu, uključujući korita i pliću vodu, tokom dva krstarenja na brodu RRS James Clark Ross 2017. i 2019. Snimili su skoro 1.000 fotografija dna morskog dna koristeći podvodnu kameru i analizirali ih da vide kakva su to stvorenja. bili prisutni u svakom staništu. Tim je takođe prikupio uzorke da vidi koliko ugljenika sadrže.

„Prethodne procene su potcenile koliko ugljenika uklanja morski život jer su zasnovane na podacima iz korita na dnu okeana. Sistematski smo procenili širi spektar lokacija na morskom dnu i otkrili da se daleko više ugljenika uklanja u vodama epikontinentalnog pojasa, “ rekla je dr Teri Souster, vodeći istraživač studije, na Arktičkom univerzitetu u Norveškoj.

Životinje na morskom dnu, kao što su korali, sunđeri, puževi i druge, izvlače ugljenik iz svoje hrane i okolne vode da bi rasle i izgradile svoje skelete. Kada umru, njihova tela bivaju zakopana u sedimentima na dnu okeana, trajno zaključavajući veći deo ugljenika koji sadrže.

Ugljenik koji je uhvatio i uskladištio život u svetskim okeanima i priobalnim močvarama poznat je kao plavi ugljenik i igra ključnu ulogu u smanjenju količine ugljenika u našoj atmosferi. Polarni obalni ekosistemi skladište mnogo manje ugljenika od mangrova i livada morske trave po jedinici površine, ali su ogromni po površini, a neki se povećavaju kao odgovor na gubitak leda, pa su važni poput kopnenih šuma. Stoga je važno naučiti više o ovim alternativnim i novim morskim ponorima ugljenika.

Tokom konferencije Ujedinjenih nacija o biodiverzitetu 2022. godine, vlade su se složile oko cilja zaštite najmanje 30% svjetskih voda do 2030. godine.

Dr Dejv Barns, morski biolog i stručnjak za plavi ugljenik i koautor studije, na BAS-u kaže: „Ova studija naglašava koliko malo znamo o funkcionalnosti života u dubinama, kako to utiče na globalni ciklus ugljenika i koristi priroda u okeanu donosi društvu.

„Ne znamo koja područja dubljeg morskog dna čuvaju najviše ugljenika, tako da ne znamo koja područja treba da damo prioritet za očuvanje. Komercijalna eksploatacija juri napred pre nego što uopšte znamo šta ćemo oštetiti i izgubiti.“

Studija, koja je obuhvatila 17 lokacija u Barencovom moru severno od Norveške, mogla bi da pruži informacije o aktuelnim političkim debatama o kočenju na dnu i dubokom moru. Ranije ovog meseca, Norveška je postala prva zemlja na svetu koja je krenula napred sa komercijalnim eksploatacijom dubokog mora, pozivajući kompanije da se prijave za rudarske dozvole u ​​njenim nacionalnim vodama.

Pristalice ove prakse tvrde da je to jeftinije i manje štetno po životnu sredinu od otvaranja novih rudnika na kopnu kako bi se zadovoljila rastuća svetska potražnja za retkim mineralima koji su ključni za tranziciju zelene energije.

Dok su neke vlade pozvale na međunarodni moratorijum na iskopavanje morskog dna dok se ne popune naučne praznine, druge su počele da preduzimaju korake ka pokretanju sopstvenih rudarskih operacija. Međunarodna uprava za morsko dno trenutno izrađuje propise koji bi eventualno mogli dozvoliti iskopavanje morskog dna u međunarodnim vodama.