Pravljenje umetnosti je jedinstveni ljudski čin, koji pruža izvor zdravstvenih beneficija

Pravljenje umetnosti je jedinstveni ljudski čin, koji pruža izvor zdravstvenih beneficija

Kada pomislite na reč „umetnost“, šta vam pada na pamet? Dečje umetničko delo zakačeno za frižider? Omiljeni umetnik čiji rad uvek inspiriše? Apstraktna umetnost koju je teško razumeti?

Svaki od njih pretpostavlja da je stvaranje umetnosti nešto što rade drugi ljudi, kao što su deca ili „oni sa talentom“.

Međutim, kao što objašnjavam u svojoj knjizi „Izražajni instinkt“, umetnost je suštinska za ljudsku evoluciju i istoriju. Baš kao što sport ili vežbanje vežbaju telo, stvaranje umetnosti vežba maštu i od suštinskog je značaja za mentalno i fizičko blagostanje.

Ja sam profesor art terapije koji proučava kako kreativno samoizražavanje utiče na fizičko i emocionalno zdravlje. U našim kliničkim istraživanjima, moje kolege i ja otkrivamo da bilo koji oblik kreativnog samoizražavanja – uključujući crtanje, slikanje, umjetnost od vlakana, obradu drveta ili fotografiju – može smanjiti stres, poboljšati raspoloženje i povećati samopouzdanje.

Kao bolešljivo dete koje je često trebalo da ostane kod kuće iz škole, otkrio sam da mi je bavljenje umetnosti pomoglo u tome. Danas je stvaranje umetnosti moje utočište. Koristim ga kao zvučnu ploču da bolje razumem sebe i način da se napunim i učim iz životnih izazova.

Iako svako ima svoj koncept onoga što definiše umetnost, jedna stvar je univerzalno istinita: kreativnost je odlika ljudske vrste.

Kako to? Pa, ljudski mozgovi nisu kompjuteri koji obrađuju podatke. Oni su mašine za biološko predviđanje koje percipiraju okolinu kroz sećanja i čula, sa sposobnošću da koriste te informacije za zamišljanje mogućih budućih scenarija.

Ove inherentne prediktivne i imaginativne sposobnosti su izvor sposobnosti čovečanstva da preživi i napreduje—jer je samoizražavanje sigurnosni ventil koji nam pomaže da se nosimo sa neizvesnošću. Niko istinski ne zna budućnost; moraju da žive svaki dan ne sigurni šta će se dogoditi sutra. Umetnost nam svima može pomoći da vežbamo ovaj maštoviti mišić na koristan način.

U našoj studiji koja ispituje aktivnost mozga dok koristi alate virtuelne realnosti za kreiranje 3D digitalnih umetničkih dela, moj tim je pokazao da je kreativno izražavanje prirodno stanje postojanja. Mozak prirodno koristi manje kognitivnih resursa da bi bio ekspresivan i kreativan, u poređenju sa moždanom snagom potrebnom da se uradi napamet zadatak koji zahteva svestan napor.

Naizgled obične svakodnevne aktivnosti mogu pružiti prilike da se iskoristi nečija prirodna kreativnost i mašta: pripremanje obroka od ostataka, smišljanje alternativnog puta do posla, plesanje malo džiga kao odgovor na pesmu ili sadnju i negovanje bašte.

U našim studijama smo više puta otkrili da čak i jedna sesija stvarnog i iskrenog samoizražavanja može poboljšati samopouzdanje i smanjiti osećaj stresa, anksioznosti i sagorevanja.

To je delimično zato što kreativnost aktivira puteve nagrađivanja u mozgu. Korišćenje ruku i tela da bismo se izrazili aktiviramo puteve dopamina i pomaže nam da se osećamo dobro. Dopamin je nervni glasnik koji je povezan sa osećanjem nade, postignuća ili nagrade. Naš mozak je ožičen da luči hormone dobre volje kad god se krećemo, stvaramo nešto ili se bavimo bilo kojom vrstom izražajne aktivnosti.

Korištenje kreativnih resursa unutar je jedno od najpotcenjenijih semena blagostanja na svetu.

Poređenja radi, zatvaranje ili poricanje ovih osećanja može izazvati uznemirenost, anksioznost i strah jer ih nismo obrađivali i izrazili. Ovo je verovatno jedan od razloga zašto svaka zajednica širom sveta ima svoje kreativne i izražajne prakse. Čak su i naši preci u starosedelačkim zajednicama širom sveta intuitivno znali da je samoizražavanje neophodno za emocionalno zdravlje i društvenu povezanost.

Nemogućnost da delimo svoje živote, čuvanje tajni i osećaj izolacije i usamljenosti pogoršavaju naše zdravlje. Za naš mozak, socijalna izolacija se oseća kao hronična bolest jer tumači ovu usamljenost i nemogućnost izražavanja kao pretnju opstanku.

Pošto kreativno izražavanje može da angažuje čula, to može biti i vežba za telo: senzualno, kao i emocionalno i kognitivno iskustvo. Biti aktivan u izražavanju – bilo da se radi o umetnosti, muzici, plesu, drami, pisanju, kulinarstvu ili radu sa prirodom – daje osećaj samopouzdanja i nade da se izazovi mogu kretati i prevazići.

S obzirom na integralnu ulogu umetnosti u našim životima, logično je da stvaranje umetnosti može pomoći ljudima da se izbore sa tranzicijama, nevoljama i traumama, kao što su stresovi puberteta, smrt voljene osobe ili ozbiljna bolest.

Prema globalnoj studiji, 1 od 2 osobe će tokom svog života doživeti izazove u vezi sa mentalnim zdravljem, bilo zbog životnih izazova, genetskih predispozicija ili kombinacije ovo dvoje.

Ovde može doći umetnička terapija. Art terapija je regulisana profesija mentalnog zdravlja u kojoj klinički psihoterapeuti sa opsežnom kliničkom obukom nude psihoterapiju pacijentima sa dijagnostikovanim potrebama mentalnog zdravlja.

Počeci umetničke terapije sežu do pokušaja lečenja vojnika koji se bore sa posttraumatskim stresom tokom dva svetska rata u 20. veku. Danas postoje dokazi da se traumatska iskustva obično skladište u mozgu kao zvukovi, slike i fizičke senzacije. Kada nekome nedostaju reči da obradi ova iskustva kroz tradicionalnu terapiju razgovorom, umetnička terapija može da obezbedi indirektan način da izrazi i eksternalizuje ta osećanja i sećanja.

Jedna od jedinstvenih prednosti umetničke terapije je to što ona pruža neverbalne načine komunikacije, obrade i na kraju upravljanja simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja ili PTSP-a. U stvari, u nedavnoj studiji, moj tim je otkrio da je lična istorija traume povezana sa načinom na koji ljudi reaguju na evokativne slike. Slike nevolje i bola odjekuju sa nama kada i sami poznajemo slične vrste nevolja. To implicira da nas naše životne priče čine senzibiliziranim za nevolje kod drugih i čak je više personalizuju.

Kreativno samoizražavanje je posebno važno u suočavanju sa traumom jer pruža izlaz kroz koji osoba može povratiti osećaj delovanja i kontrole.

Za one koji su novi u istraživanju umetnosti kao kreativne potrage ili iz razloga dobrobiti, bavljenje kreativnim aktivnostima počinje otpuštanjem nerealnih očekivanja. Biti kreativan ne znači postati poznati umetnik ili čak osrednji umetnik. Radi se o tome da dozvolimo sebi da savijemo kreativni mišić koji svi imamo i uživamo u svim senzornim i emocionalnim aspektima zamišljanja.

Zatim razmislite o aktivnostima zbog kojih ste se osećali slobodnim da istražujete kada ste bili dete. Da li ste voleli da pevate, igrate se na otvorenom, plešete, izmišljate glumačke predstave ili pišete male priče? Dozvolite sebi da se prepustite bilo kojoj i svim ovim kreativnim potragama zbog kojih se osećate opušteno i radosno.

Kulturna tradicija, petljanje sa elektronikom, pravljenje poklona za nekoga ili jednostavno obraćanje pažnje na svakodnevnu lepotu — bilo šta od toga može biti kreativna aktivnost. I baš kao i svaki mišić, što ga više vežbate, on postaje jači. Vremenom ćete primetiti da postajete sve sigurniji i avanturističkiji u svojim kreativnim praksama.

Šta god da je, svake nedelje odvojite vreme za ovu kreativnu potragu — što je verovatno najteži korak od svih njih. Ako se čini „nevažnim“ u poređenju sa svakodnevnim životnim zahtevima, kao što su posao ili porodica, pokušajte da o tome razmišljate kao o drugom obliku izdržavanja.

Zapamtite da je kreativnost jednako kritična za ljudsko zdravlje kao i jedenje hranljivih obroka ili vežbanje i dobar odmor. Dakle, kako kaže latinska izreka: Plene vivere. Živite u potpunosti.