Pozitivno roditeljstvo može pomoći u zaštiti od efekata stresa u detinjstvu i adolescenciji

Pozitivno roditeljstvo može pomoći u zaštiti od efekata stresa u detinjstvu i adolescenciji

Toplo i podržavajuće roditeljstvo može ublažiti efekte stresa tokom detinjstva i adolescencije. To je ključni zaključak naše nedavne studije, objavljene u časopisu PNAS Nekus.

Neka deca i adolescenti koji doživljavaju stresne događaje kao što su fizičko zlostavljanje ili zanemarivanje imaju manje tkiva u predelu mozga koji se zove hipokampus. Hipokampus igra ključnu ulogu u učenju i pamćenju, a takođe je veoma podložan stresu.

Međutim, u našoj studiji nismo pronašli vezu između povećanog stresa i smanjenog moždanog tkiva u hipokampusu za mlade ljude koji su prijavili više topline od svojih staratelja.

Pozitivno roditeljstvo uključuje niz toplih i podržavajućih tehnika kao što su pohvale za dobro učinjeno nešto, emocionalna podrška i naklonost. Uporedite ovo sa oštrim tehnikama roditeljstva, kao što su vikanje i fizičko kažnjavanje.

Kao prvi korak, istražili smo da li pozitivno roditeljstvo štiti od veze između stresa u detinjstvu i problema u ponašanju kod dece.

Analizirali smo skeniranje mozga skoro 500 dece između 10 i 17 godina koristeći podatke iz projekta pod nazivom Healthi Brain Netvork. Izmerili smo moždano tkivo koristeći strukturnu magnetnu rezonancu, ili MRI, tehniku koja nam omogućava da pogledamo veličinu regiona mozga. Da bismo izmerili stres, pitali smo decu o broju negativnih životnih događaja koje su doživeli u porodičnom, društvenom i školskom kontekstu i koliko ih je svaki od tih događaja činio uznemirenim.

Rezultati su pokazali da pozitivno roditeljstvo ima zaštitne efekte protiv povezanosti stresa i ponašanja; drugim rečima, deca koja su doživela više nevolja zbog negativnih događaja, ali koja su takođe doživljavala svoje roditelje kao srdačne i podržavajuće, pokazivala su manje izazovno ponašanje kao što je kršenje pravila ili agresija. Zatim smo ispitali kako se roditeljstvo štiti od poznatog biomarkera stresa u mozgu: manje tkiva u hipokampusu.

U skladu sa prethodnim istraživanjima, otkrili smo da je više stresa u detinjstvu povezano sa manjim zapreminama hipokampusa. Međutim, otkrili smo da je dečja percepcija da su dobila pozitivno roditeljstvo uz podršku služila kao tampon protiv bioloških efekata stresa. Čak i kada su mladi ljudi prijavili visok nivo uznemirenosti zbog negativnih životnih događaja, oni koji su svoje roditelje doživljavali kao više podrške nisu imali smanjeno moždano tkivo u hipokampusu. Pozitivno pojačanje može da funkcioniše u mnogim situacijama i kod ljudi svih uzrasta.

Nasuprot tome, nismo pronašli isti zaštitni efekat kada smo pogledali šta staratelji misle o njihovom roditeljstvu. Drugim rečima, ako su roditelji rekli da su podrška i pozitivni u svom roditeljstvu, a dete ih nije tako videlo, mi nismo videli ovaj zaštitni efekat.

Prošla istraživanja su otkrila da je hipokampus manji kod dece i odraslih izloženih visokim nivoima stresa u detinjstvu. Ove manje količine su zauzvrat povezane sa problemima u ponašanju, problemima u učenju i pamćenju i povećanom osetljivošću na budući stres.

Naša studija naglašava važnost negovanja roditeljstva u promovisanju zdravog razvoja mozga i otpornosti kod dece. Negovanjem okruženja topline i podrške, negovatelji mogu pomoći deci da se efikasnije nose sa stresom. Desetine studija su otkrile da pozitivne roditeljske prakse — kao što je pomaganje deci da imenuju emocije i obezbeđivanje prostora da otkriju osećanja bez osuđivanja — mogu pomoći deci da prođu kroz teške događaje.

Rad našeg tima i rad drugih naglašava da stresna iskustva mogu imati štetan uticaj na razvoj. Mnogi istraživači pokušavaju da shvate koji aspekti stresa su važni i kako.

Na primer, preteća iskustva, poput nasilja, mogu uticati na mozak i ponašanje drugačije od iskustava lišavanja, kao što je nedostatak hrane.

U isto vreme, dok istraživači misle da određene vrste stresa imaju posebne karakteristike, osoba koja doživljava stres možda se ne oseća tako. Odnosno, nedostatak hrane može se osećati veoma opasno za osobu koja to prolazi. Naša studija ukazuje da je od ključne važnosti da se u ovoj oblasti istraživanja centriraju perspektive onih koji su direktno pogođeni stresom.