Povećana vlaga u atmosferi može prigušiti ‘seme’ uragana

Povećana vlaga u atmosferi može prigušiti ‘seme’ uragana

Povećana vlaga u atmosferi može da promeni kritične vremenske prilike u Africi, što otežava formiranje prethodnika mnogih atlantskih uragana, prema novoj studiji objavljenoj ovog meseca. Rad je objavljen u časopisu Journal of Advances in Modeling Earth Sistems.

Istraživački tim, predvođen naučnicima iz Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere (NSF NCAR) američke Nacionalne naučne fondacije, koristio je inovativni model koji omogućava simulacije formiranja uragana veće rezolucije nego ikada ranije. Ovo je omogućilo istraživačima da proučavaju efekte povećane regionalne vlage u Africi, koja je rodno mesto vremenskih sistema koji kasnije proizvode uragane iznad Atlantika.

Prethodna istraživanja su pokazala da toplija okeanska voda i vlažnija atmosfera mogu uzrokovati da uragani postanu intenzivniji sa većim količinama padavina. Ali kako atmosferska vlaga, za koju se predviđa da će se povećati u klimi koja se zagreva, može uticati na samo formiranje uragana do sada nije detaljno proučavano.

Istraživači su otkrili da vlažnije okruženje proizvodi slabije i sporije afričke istočne talase, ili poremećaje koji su primarni prethodnik ili „seme“ uragana u Atlantiku. Dodatak vlage pomerio je lokaciju grmljavine unutar talasa, što je otežalo talasu da raste. Povećana vlaga je takođe usporila kretanje talasa, što je rezultiralo slabijim i odloženim formiranjem semena uragana do trenutka kada je stigao u vode istočnog Atlantika.

„Značajan rad tokom poslednje dve decenije naglasio je ulogu duboke vlažne konvekcije u objašnjavanju razvoja afričkih istočnih talasa“, rekla je naučnica NSF NCAR i glavni autor Keli Nunjez Okasio. „Ali, precizna uloga vlage se pokazala pomalo neuhvatljivom. Sa razvojem novih mogućnosti modeliranja, uspeo sam da se fokusiram na ulogu vlage u ciklogenezi koja potiče od semena uragana.“

Rađanje uragana i drugih tropskih ciklona, poznato kao ciklogeneza, je složen proces u kojem se vremenski događaji malih razmera i atmosfere velikih razmera dešavaju istovremeno. Ova složenost otežava proučavanje i modeliranje formiranja tropskih ciklona. Većina klimatskih modela pruža samo zrnastu sliku onoga što se dešava sa lokalizovanim vremenom, što otežava učenje bilo čega o ulozi pojedinačnih sastojaka, poput vlage, koji se mešaju da bi stvorili ciklogenezu.

Da bi ovo rešio, istraživački tim se okrenuo Modelu za predviđanje preko skala (MPAS). MPAS ima mogućnost modeliranja vremena kako lokalno tako i globalno. Ova sposobnost je omogućila Nunjez Okasio i njenim kolegama da umanjuju i simuliraju globalnu vlagu, a zatim uvećaju da vide kako će to uticati na lokalizovane vremenske događaje koji dovode do formiranja tropskih ciklona.

Istraživači su započeli eksperiment korišćenjem MPAS-a da reprodukuju afrički istočni talas izazvan vlagom koji je postao uragan Helene 2006. Tim je koristio tu bazu da bi dodao ili oduzeo vlagu i proučavao šta se desilo sa tim promenama.

„Kada sam povećao vlagu, videli smo više konvekcije i grmljavine, što je i očekivano; međutim, otkrili smo da se talasi muče da se upare sa intenzivnijom i dubokom konvekcijom“, rekao je Nunjez Okasio. „Sa povećanom vlagom, izvor energije semena tropskog ciklona pomerio se na sever i dalje, smanjujući kinetičku energiju dostupnu afričkom istočnom talasu, što je dovelo do slabih, energetski gladnih semena tropskih ciklona.

Proučavanje evolucije tropskih ciklona nakon ove početne faze bilo je izvan okvira ove studije. Potrebno je više istraživanja da bi se otkrilo da li ova slabija semena dovode do slabijih tropskih ciklona i uragana ili će im jednostavno trebati duže da se formiraju.

Uslovi koji dovode do formiranja tropskog ciklona su složeni, ali istraživači se nadaju da će ove novije tehnike modeliranja dovesti do boljih predviđanja. Na primer, Nunjez Okasio počinje da pokreće simulacije u kojima menja druge atmosferske varijable ključne za stvaranje tropskih ciklona.

„Pored vlage, menjam i druge varijable u modelu kako bih realističnije reprodukovao budući klimatski scenario u saradnji sa Erin Doherti, naučnicom NSF NCAR projekta“, rekla je ona. „Do sada, vidim sličnosti sa rezultatima ove studije čak i kada menjam te druge značajne delove.“