Potraga za vanzemaljskim životom upravo je dobila novi izazov

Potraga za vanzemaljskim životom upravo je dobila novi izazov

Najverovatniji način na koji ćemo otkriti život na udaljenoj egzoplaneti je otkrivanje biosignature. Ovo se može uraditi posmatranjem atmosferskih spektra sveta kako bi se otkrio spektralni obrazac molekula koji se može stvoriti samo kroz biološke procese.

Iako zvuči jednostavno, nije. Prisustvo jednostavnih molekula kao što su voda i kiseonik ne dokazuje postojanje života na planeti. Istina je da je Zemljina atmosfera bogata kiseonikom zahvaljujući životu, ali geološka aktivnost takođe može proizvesti velike količine kiseonika.

I kao što pokazuje nova studija, neki molekuli za koje smo dugo mislili da su biološkog porekla možda i nisu.

U idealnom slučaju, astronomi bi voleli da pronađu dokaze o zaista složenom molekulu kao što je hlorofil. Ali malo je verovatno da će u atmosferi biti tona hlorofila, tako da bi spektralni obrazac bio slab, a čak i da je jasan obrazac je složen i teško ga je razlikovati.

Dakle, astronomi se uglavnom fokusiraju na jednostavnije, ali jedinstvene molekule. Jedan od ovih molekula je dimetil sulfid, (CH 3) 2 S ili skraćeno DMS. Na Zemlji ga proizvodi samo fitoplankton, pa bi to bio snažan pokazatelj života. Ili smo bar tako mislili.

U ovom novom radu tim je bio u mogućnosti da sintetiše DMS i druge molekule na bazi sumpora u laboratoriji abiotički. Iako to ne dokazuje da se isti proces može desiti u divljini, tim je nastavio da pokaže kako se DMS može formirati u svetu sa gustom organskom izmaglicom.

Znamo da takve planete postoje jer je Saturnov mesec Titan upravo takav svet. Ako bi, na primer, Titan bio bliže Suncu, ultraljubičasto zračenje bi bilo dovoljno značajno da pokrene hemijske reakcije neophodne za stvaranje DMS.

Da je Titan u Zemljinoj orbiti, udaljena vanzemaljska rasa bi otkrila DMS u atmosferi planete u zoni za stanovanje Sunca. Izgledalo bi kao zakucavanje, ali Titan bi i dalje bio toksičan za život kakav poznajemo.

Ali Titan može imati izvesno prisustvo egzotičnog života, što je još jedan zaključak ove studije. Dok autori pokazuju da prisustvo DMS-a ili sličnih molekula ne bi dokazalo postojanje života na svetu, oni tvrde da bi to ukazivalo na snažan potencijal za život.

U osnovi, topla planeta sa vrstom bogate organske izmaglice u svojoj atmosferi bi nužno imala vrstu složenih organskih molekula koji su potrebni životu da evoluira. Ako DMS postoji na svetu, onda u najmanju ruku postoji potencijal za život.

Iako ova studija pokazuje da ćemo morati da budemo oprezni u tretiranju određenih molekula kao biosignatura, ona takođe podržava ono što egzo-biolozi znaju već neko vreme.

Otkriće života na drugom svetu se verovatno neće dogoditi kao jedan veliki trenutak eureke. Ono što je verovatnije je da će šačica planeta imati hemijske markere koji podržavaju mogućnost života.

Vremenom, kako budemo nalazili više kandidata za biomarkere u njihovoj atmosferi, bićemo sve sigurniji da život postoji.