Mravi izvode amputacije kako bi spasili živote povređenih članova kolonije

Mravi izvode amputacije kako bi spasili živote povređenih članova kolonije

Nakon što su prošle godine otkriveni kako koriste antibiotike, nova studija otkriva da mravi sada izvode amputacije kako bi spasili živote svojih povređenih srodnika.

Istraživači su potvrdili da ovi hirurški zahvati i drugi tretmani koje mravi pružaju jedni drugima zaista spašavaju živote. Iako već neko vreme znamo da mravi leče rane jedni drugima, sada otkrivamo koliko je njihova medicinska nega složena i precizna.

„Mravi su u stanju da dijagnostikuju ranu, vide da li je inficirana ili sterilna i da je tretiraju u skladu sa tim tokom dugih vremenskih perioda od strane drugih pojedinaca“, objašnjava bihejvioralni ekolog Erik Frank sa Univerziteta u Vircburgu u Nemačkoj. „Jedini medicinski sistem koji može da se takmiči s tim bio bi ljudski.“

Analiza povreda mrava

Frank i njegove kolege analizirali su povrede nogu kod mrava stolara na Floridi (Camponotus floridanus). Kada su rane na tibiji, nalik na potkolenicu, ostale bez nadzora, samo 15 odsto mrava je preživelo. Ali ako bi se dozvolilo da se srodnici iz gnezda brinu o ranama, stopa preživljavanja povređenih mrava porasla je na neverovatnih 75 procenata.

Rane na tibiji su tretirane čišćenjem usta, pri čemu je mrav koji je lečio držao delikatno povređeni ekstremitet mandibulama i prednjim nogama, ližući ranu duži period. Ali kada su mravi stolari naišli na drugare iz gnezda sa povredama na nečemu što bi bilo ekvivalentno našim butinama, mali hirurzi su prvo očistili ranu pre nego što su amputirali nogu. To je uključivalo uzastopno grizenje povređenog ekstremiteta sve dok nije bio odsečen.

Rezultati eksperimenata

Stopa preživljavanja porasla je sa 40 procenata za mrave sa nelečenim ranama butne kosti na oko 90 procenata nakon amputacije. Ipak, mravi nikada nisu amputirali noge sa ranama u blizini tibije. Frenk i tim eksperimentalno su amputirali udove mrava povređene tibije da bi otkrili da se preživljavanje ovih mrava nije povećalo.

„Kod povreda tibije, protok hemolimfe je bio manje otežan, što znači da su bakterije mogle brže da uđu u telo. Dok je kod povreda butne kosti brzina cirkulacije krvi u nozi bila usporena“, kaže Frank.

Hirurški zahvati i medicinska nega

Mravima je potrebno 40 minuta da završe hiruršku amputaciju na nozi srodnika. „Tako, pošto nisu u stanju da iseku nogu dovoljno brzo da spreče širenje štetnih bakterija, mravi pokušavaju da ograniče verovatnoću smrtonosne infekcije tako što provode više vremena na čišćenju rane tibije“, objašnjava evolucioni biolog Loran Keler sa Univerziteta u Lozani u Švajcarskoj.

Infekcije predstavljaju veliku pretnju životinjama, posebno kod društvenih vrsta kod kojih je rizik od prenošenja povećan životom u blizini. Poznato je da insekti ublažavaju neke od ovih rizika uništavanjem zaraženih legla ili ostavljanjem gnezda da umre u izolaciji.

Medicinska nega srodnika iz gnezda je verovatno još jedna od ovih strategija. Istraživači smatraju da je ovo ponašanje možda urođeno, uprkos svojoj složenosti, ali žele dalje da eksperimentišu kako bi saznali više.

„Kada pogledate video snimke na kojima imate mrava kako pokazuje povređenu nogu i pušta drugog da potpuno dobrovoljno odgrize, a zatim prikazujete novonastalu ranu kako bi drugi mogao da završi [proces čišćenja] – ovaj nivo urođene saradnje je prilično upečatljiv,“ kaže Frank.