Otpornost na antibiotike: izuzetno zabrinjavajuća situacija kod dece podsaharske Afrike

Otpornost na antibiotike: izuzetno zabrinjavajuća situacija kod dece podsaharske Afrike

Dve meta-analize koje su sproveli Univerzitetska bolnica u Ženevi (HUG) i Univerzitet u Ženevi (UNIGE) otkrile su veoma zabrinjavajući broj dece u podsaharskoj Africi koja su nosioci multirezistentnih bakterijskih sojeva.

Analize su se fokusirale na enterobakterije – bakterije odgovorne za većinu invazivnih infekcija novorođenčadi u ovom regionu. Prva studija pokazuje da je 41% Escherichia coli i 85% bakterija Klebsiella pronađenih u krvi dece tokom infekcija otporno na tretmane koji se obično koriste kod teških infekcija u detinjstvu.

Druga studija otkriva da je jedna trećina dece kolonizovana enterobakterijama otpornim na cefalosporine. Ipak, ako ovaj tretman ne uspije, alternativne opcije liječenja često nisu dostupne u ovom regionu.

Dve studije su objavljene u eClinicalMedicine.

Otpornost na antibiotike je glavna briga za globalno zdravlje. Problem je posebno akutan u zemljama podsaharske Afrike sa najvećom stopom smrtnosti zbog rezistencije na antibiotike, posebno u zapadnoj Africi gde ona prelazi 100 smrtnih slučajeva na 100.000 ljudi. Deca i novorođenčad su posebno ugroženi. Na primer, 30% novorođenčadi koja pate od sepse, teške inflamatorne reakcije nakon infekcije, umire zbog rezistencije na antibiotike.

Uprkos ovoj situaciji, postoji malo epidemioloških podataka o uticaju ove bolesti na decu. Takvi podaci bi, međutim, mogli biti presudni za razvoj odgovarajućih preporuka za lečenje.

Tim iz HUG-a i UNIGE-a, na čelu sa dr Noemie Vagner, lekarom saradnikom na Jedinici za pedijatrijsku infektiologiju HUG-a i privatnim docentom na Odeljenju za pedijatriju, ginekologiju i akušerstvo na Medicinskom fakultetu UNIGE, i Annick Galetto-Lacour , lekar-saradnik na Odeljenju za prijem pedijatara i hitne slučajeve na HUG-u i vanredni profesor na Odeljenju za pedijatriju, ginekologiju i akušerstvo na Medicinskom fakultetu UNIGE, izvršili su dve meta-analize.

Cilj prve studije je bio da se proceni udeo enterobakterija otpornih na antibiotike kod dece sa infekcijama u podsaharskoj Africi. Ove bakterije, koje se često nalaze u teškim infekcijama, poznate su po svojoj sposobnosti da razviju otpornost na antibiotike.

Istraživački tim je počeo sa sistematskim pregledom 1.111 studija objavljenih između 2005. i 2022. o deci sa infekcijom. Od toga, zadržali su 122 studije, a zatim izvukli objavljene podatke iz više od 30.000 uzoraka krvi, urina i stolice dece između 0 i 18 godina da bi izvršili statističku analizu poznatu kao meta-analiza.

„Uočili smo veliki udeo bakterija otpornih na antibiotike, posebno onih koje se nalaze u krvi mladih pacijenata“, objašnjava Noemie Vagner.

Najčešći identifikovani sojevi su Escherichia coli i Klebsiella spp. Studija je istakla njihovu značajnu otpornost na antibiotike, sa visokim proporcijama otpornosti na ampicilin i gentamicin, antibiotike prve linije koji se preporučuju za sepsu.

Što se tiče E. coli, ove proporcije su dostigle 92,5% za ampicilin i 42,7% za gentamicin. Sojevi Klebsiella spp su uvek otporni na ampicilin i imaju proporciju otpornosti na gentamicin od 77,6%.

Analizirane enterobakterije su takođe pokazale visoke proporcije rezistencije na cefalosporine treće generacije, tretman druge linije za sepsu kod dece, sa proporcijama rezistencije od 40,6% za uzorke E coli i 84,9% za uzorke Klebsiella.

Ovi rezultati stoga ukazuju na veoma visok nivo rezistencije na antibiotike prve i druge linije koji se preporučuju za lečenje sepse kod dece.

Cilj druge studije je bio da se proceni, takođe putem sistematskog pregleda studija i meta-analize, prevalencija dece kolonizovane enterobakterijama otpornim na cefalosporine treće generacije. Termin kolonizacija označava činjenicu pronalaženja bakterija u stolici deteta kada nema trenutne infekcije.

Zadržano je 40 studija od 1.111. Predstavlja kohortu od 9.408 dece, do sada je najobimniji pregled literature za podsaharsku Afriku. Pokazalo se da su 32,2% dece nosioci enterobakterije otporne na cefalosporine širokog spektra.

„Ove proporcije su veoma visoke i zabrinjavajuće. Ovi tretmani se zaista primenjuju kao tretmani druge linije kada tretmani prve linije nisu uspeli. Ako ne uspe, opcije lečenja često nisu dostupne u ovom regionu“, objašnjava Annick Galetto-Lacour.

Studija je takođe otkrila da je 53,8% dece koja nisu bila nosioci rezistentnih enterobakterija na prijemu u bolnicu, bilo pozitivno na ove bakterije kada su otpuštene.

Konačno, ovaj rad je pokazao da je rizik od multirezistentnog prenosioca enterobakterije tri puta veći nakon tretmana antibiotikom tri meseca pre toga. Ipak, u podsaharskoj Africi, između 83% i 100% hospitalizovane dece leči se antibioticima.

„Kako su bakterijske infekcije glavni uzrok smrti u ovom regionu, deca se veoma često leče antibioticima kada budu primljena u bolnicu, čak i ako nema jakih argumenata za bakterijsku infekciju“, rekao je dr Vagner.

„Zaista, većina medicinskih ustanova nema pristup inflamatornim markerima koji mogu pomoći u razlikovanju bakterijske infekcije, za koju su potrebni antibiotici, od virusne infekcije. Niti imaju mogućnost upotrebe bakterijskih kultura i stoga ne mogu ispravno identifikovati bakterijske vrste, niti izvršiti testove osetljivosti na antimikrobne lekove.

„To je začarani krug jer nepravilna upotreba antibiotika povećava udeo otpornih bakterija, koje će tada biti teže lečiti.

Ove veoma visoke brojke su alarmantne, posebno zato što su znatno iznad ranijih procena. Oni ističu hitnu potrebu za ciljanim akcijama za upravljanje i kontrolu otpornosti na antibiotike u podsaharskoj Africi.

„Smanjenje rezistencije na antibiotike zahteva akciju na nekoliko frontova. To uključuje jačanje svih mogućih mera usmerenih na odgovarajuću upotrebu antibiotika i ograničavanje širenja infekcija kroz higijenske mere“, kaže Vagner.

„Potreban je i bolji pristup dodatnim laboratorijskim testovima (markeri zapaljenja i bakteriološke analize) kako bi se smanjila sistematska upotreba antibiotika, prilagodili tretmani otkrivenim bakterijama i prilagodili preporučeni tretmani profilu rezistencije bakterija koje cirkulišu u regionu. U ovom kontekstu, Mini-laboratorija koju su razvili Lekari bez granica je od posebnog interesa.

„Ovo su ‘sve-u-jednom’ kliničke bakteriološke laboratorije koje su autonomne, prenosive i pristupačne. Konačno, potrebno je više prospektivnih studija, uključujući i iz udaljenijih područja.“