Troškovi hrane za proizvodnju pilića brojlera čine 60% do 70% ukupnih troškova proizvodnje, a otpad od panjeva od proizvodnje šampinjona čini blizu 30% ukupne težine pečuraka. Brak njih dvoje ima potencijal da smanji i troškove i otpad, posebno u Pensilvaniji, koja je nacionalni lider u proizvodnji pilića brojlera i pečuraka.
Da bi saznali da li su ovo dvoje kompatibilni, tim istraživača Penn State sproveo je novu studiju kako bi utvrdio kako je dopuna hrane brojlera otpadom od pečuraka uticala na rast i zdravlje pilića.
U nalazima dostupnim na mreži, koji će biti objavljeni u predstojećem junskom izdanju časopisa The Journal of Applied Poultri Research, istraživači su izvestili da rezultati 21-dnevnog ispitivanja pokazuju da su pilići brojleri hranjeni do 3% otpada od panjeva pečuraka rasli istovremeno ocenite kao ptice u studiji koje nisu primale suplementaciju gljivama, a njihovo varenje nije bilo pogođeno. Istraživači su otkrili da je suplementacija od 4% i 5% usporila rast i ometala varenje aminokiselina ili organskih jedinjenja koja se koriste za proizvodnju proteina kod ptica.
„Upotreba jeftinih nekonvencionalnih sastojaka postala je uobičajena praksa pri formulisanju ishrane za živinu, a alternative mogu uključivati nusproizvode koji su rezultat useva koji se koriste za ljudsku ishranu“, rekao je vođa istraživačkog tima Džon Boni, saradnik Fakulteta Vernon E. Norris. Ishrana živine na Visokoj školi poljoprivrednih nauka. „Otpad iz panjeva pečuraka može uključiti potencijalnu dodatnu korist od novih nutritivnih prednosti za brojlere.“
Studija je obuhvatila 480 pilića brojlera kupljenih iz komercijalnog mrijestilišta na dan izleganja. Ptice su nasumično odabrane, izvagane, raspoređene u grupe i hranjene sa šest dijetetskih tretmana. Jedna kontrolna grupa nije primala suplementaciju gljivama; drugi su imali dijetu sa 1%, 2%, 3%, 4% i 5% otpada od panjeva pečuraka. Istraživači su testirali ptice u studiji na njihovu sposobnost da svare 17 aminokiselina i pažljivo pratili rast i zdravlje svake od njih.
Pančevi pečuraka za istraživanje dobijeni su sa komercijalne farme pečuraka u jugozapadnoj Pensilvaniji i prevezeni u Penn State. Pančevi pečuraka su sušeni u maloj sušari za zrno i mleveni u čestice odgovarajuće veličine za uključivanje u hranu za živinu.
Pensilvanija je najveći proizvođač pečuraka u SAD, što čini 64% svih pečuraka proizvedenih u zemlji od 2021. do 2023. godine, prema Nacionalnoj službi za poljoprivrednu statistiku Ministarstva poljoprivrede SAD. Trogodišnji prosek roda pečuraka Agaricus, ili dugmadi, u Sjedinjenim Državama od 2021-23. bio je 321.601 metrička tona.
Tokom berbe glavica pečurke se odvaja i koristi za ishranu ljudi, dok se panj kompostira kao poljoprivredni nusproizvod. U proseku, otpad od panjeva je skoro 29% ukupne težine pečuraka, primetio je Boni.
„Zbog toga se godišnje kompostira oko 93.264 metričke tone panjeva pečuraka“, rekao je on. „Panj je vlaknast i sadrži terapeutska bioaktivna jedinjenja sa antimikrobnim i antioksidativnim dejstvom. Zbog svojih nutritivnih i lekovitih svojstava, otpad iz panjeva pečuraka može biti održiva hrana za životinje koja se stvara od materijala koji se ranije smatrao otpadom. To je posebno relevantno u Pensilvaniji, koja je četvrta u SAD u proizvodnji živine“.
