Otapanje glečera Aljaske ubrzava se brže nego što se ranije mislilo, pokazuju istraživanja

Otapanje glečera Aljaske ubrzava se brže nego što se ranije mislilo, pokazuju istraživanja

Topljenje glečera u velikom ledenom polju na Aljasci ubrzalo se i moglo bi da dostigne nepovratnu prekretnicu ranije nego što se mislilo, sugeriše nova istraživanja.

Istraživanje, koje su predvodili naučnici sa Univerziteta Njukasl u Velikoj Britaniji, pokazalo je da se gubitak glečera na ledenom polju Džuno, koji se nalazi na granici između Aljaske i Britanske Kolumbije u Kanadi, dramatično povećao od 2010.

Tim, koji je takođe uključivao univerzitete u Velikoj Britaniji, SAD i Evropi, pogledao je zapise koji sežu do 1770. godine i identifikovao tri različita perioda u promeni zapremine ledenog polja. Videli su da je gubitak zapremine glečera ostao prilično konzistentan od 1770-1979, između 0,65-1,01 km 3 godišnje, povećavajući se na 3,08-3,72 km 3 godišnje između 1979-2010. Između 2010–2020. došlo je do naglog ubrzanja kada se stopa gubitka leda udvostručila, dostigavši 5,91 km 3 godišnje.

Konkretno, istraživanje, objavljeno u Nature Communications, otkrilo je da su stope smanjenja površine glečera u celom ledenom polju bile pet puta brže od 2015. do 2019. u odnosu na 1948.-1979.

Sve u svemu, ukupan gubitak leda na ledenom polju Džuno između 1770-2020 (315,3 ± 237,5 km 3 ) jednak je nešto manje od četvrtine prvobitne zapremine leda.

Povećana stopa stanjivanja glečera takođe je praćena povećanom fragmentacijom glečera. Tim je mapirao dramatično povećanje prekida veza, gde se donji delovi glečera odvajaju od gornjih delova.

Pored toga, 100% glečera mapiranih 2019. godine se povuklo u odnosu na njihov položaj iz 1770. godine, a 108 glečera je potpuno nestalo.

Voditelj studije, dr Bethan Davies, viši predavač na Univerzitetu Njukasl, rekao je: „Neverovatno je zabrinjavajuće što je naše istraživanje otkrilo brzo ubrzanje od početka 21. veka u stopi gubitka glečera preko ledenog polja Džuno.

„Ledena polja Aljaske—koja su pretežno ravna, visoravni ledena polja—posebno su osetljiva na ubrzano otapanje kako se klima zagreva, jer se gubitak leda dešava na celoj površini, što znači da je pogođeno mnogo veće područje.

„Pored toga, ravnije ledene kape i ledena polja ne mogu se povući na više nadmorske visine i pronaći novu ravnotežu.

„Dok se stanjivanje glečera na platou Džuno nastavlja i led se povlači na niže nivoe i topliji vazduh, procesi povratnih informacija koje ovo pokreće verovatno će sprečiti budući ponovni rast glečera, potencijalno gurnuti glečere preko tačke preokreta u nepovratnu recesiju.

Aljaska sadrži neka od najvećih svetskih visoravni ledenih polja i njihovo otapanje je glavni doprinos trenutnom porastu nivoa mora. Istraživači smatraju da će procesi koje su primetili u Džunou verovatno uticati na druga, slična ledena polja na drugim mestima širom Aljaske i Kanade, kao i na Grenlandu, Norveškoj i drugim visokoarktičkim lokacijama.

Oni takođe kažu da će trenutne objavljene projekcije za ledeno polje u Džunou koje sugerišu da će gubitak zapremine leda biti linearan do 2040. godine, ubrzavajući se tek posle 2070. godine, možda treba da se ažuriraju kako bi odražavale procese detaljno opisane u ovoj najnovijoj studiji.

Dr Dejvis je rekao: „Ovaj rad je pokazao da različiti procesi mogu da ubrzaju topljenje, što znači da bi trenutne projekcije glečera mogle biti premale i potcenjivati topljenje glečera u budućnosti.

Tim je koristio kombinaciju istorijskih zapisa o inventaru glečera, arhivskih fotografija iz vazduha iz 20. veka i satelitskih snimaka, kao i geomorfološkog mapiranja sprovedenog tokom terenskog rada 2022. kako bi sastavio sveobuhvatnu sliku promena u poslednjih 250 godina.

Dr Robert MekNab, predavač daljinskog detekcije na Univerzitetu Ulster, rekao je: „Ono što je bilo zaista uzbudljivo u vezi sa ovim istraživanjem bilo je spajanje hiljada arhiviranih fotografija iz vazduha da bismo izdvojili elevaciju, što nam je dalo zaista detaljan uvid u dugoročno ponašanje ledeno polje.

„Sastavljanje ove arhive fotografija, prikupljenih pre 70 i 50 godina, bilo je kao da se pravi najteža slagalica na svetu, ali kvalitet slika je značio da smo prvi put mogli da rekonstruišemo nadmorsku visinu ledenog polja u eri pre satelita.“

„Dugoročne arhive poput ove su neverovatno vredan resurs, jer nam daju mnogo bolje razumevanje pragova za ubrzavanje promena, kao što smo videli na ledenom polju Džuno.“