Kada nose šešire od lososa i terorišu jahte, lako je, možda, zaboraviti da su orke najstrašniji veliki grabežljivac koji vreba ispod talasa.
Evo otrežnjujućeg podsetnika. Mahuna orka (Orcinus orca) koja patrolira Kalifornijskim zalivom osmislila je zajedničke tehnike lova kako bi ulovila najveću ribu u okeanu: veličanstvenu kit ajkulu koja se hrani filterom (Rhincodon tipus).
U više navrata, mahuna – uključujući mužjaka po imenu Moktezuma – je primećena kako lovi nežne divove na način za koji naučnici veruju da bi mogao biti sličan načinu na koji druga, nepovezana grupa na pola sveta juri i ubija bele ajkule kod Južne Afrike da bi ih progutala. njihove ukusne, masne, masne jetre.
„Nije iznenađujuće što love i ajkule kitove“, rekao je morski biolog Erik Higera Rivas iz Conekiones Terramara za ScienceAlert.
„Ono što je iznenađujuće je da vidimo interakciju između dve takve harizmatične vrste okeana i kako ova konkretna mahuna zna kako da se prilagodi i da je stekla različite vrste strategija za lov na različit plen. U slučaju lova na kitove ajkule, ova kapsula koristi timski rad. i specifične tehnike lova za imobilizaciju ajkula i vađenje unutrašnjih organa, posebno jetre.“
Sve orke na svetu su klasifikovane kao iste vrste, ali grupe u različitim regionima širom sveta su relativno različite jedna od druge. Postoje fizičke razlike između grupa, niti se one mešaju. Neki morski naučnici veruju da posmatramo specijaciju na delu.
Drugi način na koji se ove grupe orka, poznate kao ekotipovi, razlikuju je u njihovim strategijama lova i ishrane. Neke grupe se pretežno hrane ribom kao što je losos; drugi na sisarima kao što su foke ili čak veliki kitovi.
Orkama u Kalifornijskom zalivu nije dodeljen ekotip, već se umesto toga smatraju generalistima, loveći širok spektar plena koji uključuje morske sisare, kornjače i ribe.
Međutim, poznato je da jedna intrigantna mahuna lovi elasmobranke, grupu hrskavičnih riba koja uključuje ajkule i raže. Od 1990-ih, strašni grabežljivci su primećeni kako love više vrsta, uključujući đavolje zrake, ajkule bikove i, da, ajkule kitove.
Kako se broj viđenja povećavao, naučnici su počeli da primećuju da su orke koje love elasmobranke iste osobe, što ukazuje na specijalizovanu strategiju lova.
Sada, predvođen morskim biologom Frančeskom Pankaldi iz Interdisciplinarnog centra za morske nauke u Meksiku, tim naučnika je posmatrao četiri lova na kitove ajkule i video tu strategiju u akciji za najveću ribu u morima.
U tri od četiri lova, Moktezuma je bio uključen, a ženke orke njegove mahune su se takođe ponavljale, što sugeriše da je to jedina porodična grupa koja se bavi lovom na kitove ajkule.
Napad orka je veoma koordinisan. Prvo, nabijaju kit ajkulu glavom sa određenom silom sve dok se kit ajkula ne omami i imobiliše. Zatim preokrenu kit ajkulu naopačke i počnu da cepaju zubima tako da kit ajkula obilno krvari, fokusirajući se na stomak kitove ajkule blizu mesta gde se nalazi jetra.
Nisu zabeležena nikakva zapažanja da orke jedu jetru kitove ajkule; ali nije veliki skok pretpostaviti da je jetra barem deo fokusa orka. Jetra ajkule je mesto gde skladište svu svoju masnoću, što predstavlja primamljivu poslasticu za gladnu orku.
„Lično sam video istu mahunu orke koja je predstavljena u novinama kako jede samo jetru drugih vrsta ajkula u Kalifornijskom zalivu. Iz drugih publikacija znamo da orke ciljaju na taj organ (kao u Južnoj Africi) jer je bogat lipidima , omega i druge hranljive materije“, rekao je Pankaldi za ScienceAlert.
„Orke bi mogle da jedu i druge organe kao što su želudac i creva, ali ne znamo 100 odsto. Kao iu slučaju velikih belih ajkula u Južnoj Africi…, [orke] su takođe zainteresovane samo za jetru kitove ajkule. Telo kitove ajkule je uglavnom sastavljeno od hrskavice i mišića, tako da nije mnogo bogato hranljivim materijama za vrhunskog sisara predatora poput orka su“.
Istraživači ne veruju da je to ponašanje novo, vođeno malom dostupnošću plena, niti da predstavlja opasnost za broj ajkula kitova. Kit ajkule decenijama posećuju Kalifornijski zaliv. Takođe su spori i prilično bespomoćni.
A orke su lukave. Oni uče jedni od drugih i rade zajedno, čineći ih nezaustavljivom silom kada se na nešto usredsrede.
„Orke su specijalizovane za lov na plen koji je dostupan u njihovoj oblasti ili regionu. Učenje je ključna komponenta za različita ponašanja, uključujući ona koja se odnose na traženje hrane“, rekao je Higuera Rivas.
„Rođaci, uključujući majke, često igraju ključnu ulogu u ovom učenju rano u životu orke, iako pojedinci koji se bave bar nekim ponašanjem u potrazi za hranom nastavljaju da povećavaju svoju efikasnost u traženju hrane tokom većeg dela svog života. Ovi procesi učenja mogu rezultirati kulturnim prenošenje ponašanja koje se širi među bliskim saradnicima unutar populacije ili čak kroz čitavu populaciju“.
Malo je grubo za jadne ajkule kitove, ali je fascinantna zagonetka o orkama. To bi moglo značiti da Moctezumina mahuna predstavlja ekotip u nastajanju sa specijalizacijom za elasmobranch koju ne dele druge orke koje naseljavaju isti deo mora.
Buduće studije koje uključuju genetsku i izotopsku analizu pomogle bi naučnicima da bolje razumeju složenu, nevidljivu dinamiku između orka Kalifornijskog zaliva.
