Olupina poslednjeg broda čuvenog anglo-irskog istraživača Šekletona pronađena kod obala Kanade

Olupina poslednjeg broda čuvenog anglo-irskog istraživača Šekletona pronađena kod obala Kanade

Poslednji ekspedicijski brod Kuest poznatog britanskog polarnog istraživača ser Ernesta Šektona pronađen je na dnu Atlantika kod kanadske obale, objavili su u sredu istraživači.

Šef Kraljevskog kanadskog geografskog društva Džon Gajger rekao je na konferenciji za novinare da je olupina broda pronađena u Labradorskom moru na dubini od 390 metara (1.280 stopa).

„Ovo je istorijski veoma važan brod. Bio je to poslednji ekspedicijski brod ser Šekltona“, rekao je Gajger.

„Umro je na ovom brodu u svojoj poslednjoj ekspediciji“ na Antarktik, rekao je Gajger – iako je brod ostao u upotrebi decenijama kasnije sve dok nije potonuo 1960-ih.

Pretraživači koji su koristili sonar otkrili su u nedelju parobrod sa drvenim trupom i škunom.

Lovac na olupine broda Dejvid Mirns rekao je da su izmerili njegove precizne dimenzije i uporedili ih sa poznatim dimenzijama Potrage, „i da su na mestu“.

„Olupina je takođe u skladu sa onim što znamo o događaju potonuća, i nalazi se na pravoj lokaciji gde uopšte nema drugih olupina ovog tipa. Tako da nam to daje samopouzdanje da kažemo da je ovo Potraga“, rekao je on .

Merns je pokazao sonarne snimke olupine i opisao je kao „u velikoj meri netaknutu“, koja leži uspravno na kobilici i blago nagnuta na levu stranu, dok je njen glavni jarbol pronađen na morskom dnu.

Rekao je da će još jedna ekspedicija kasnije ove godine imati za cilj fotografisanje i dalje dokumentovanje olupine broda.

Šeklton je ušao u ekspedicionu legendu nakon epskog bekstva koje su on i njegovih 27 pratilaca napravili – peške i u čamcima – nakon što je još jedan njegov brod, Endjurens, potonuo u ledenom moru kod Antarktika 1915.

Posada je prvo kampovala na morskom ledu, plutajući prema severu sve dok se led nije otvorio, a zatim se ukrcala na čamce za spasavanje, otplovivši prvo do ostrva Elephant, sumornog mesta bez drveća gde je većina muškaraca ispuštena i postavila kamp.

Koristeći samo sekstant za navigaciju, Šeklton je zatim poveo još petoricu u najjačem i najsposobnijem čamcu na plovidbu od 1.300 kilometara (800 milja) do Južne Džordžije, britanske kolonije gde je postojala kitolovka.

Prkoseći planinskim morima i niskim temperaturama, 17-dnevno putovanje malim otvorenim čamcem smatra se jednim od najznačajnijih dostignuća u istoriji pomorstva. Svih 28 članova ekspedicije je preživelo.

Sedam godina kasnije, Šeklton je umro od srčanog udara u 47. godini na Kvestu kada je brod bio usidren kod obale Južne Džordžije.

Kuest je kasnije korišćen za druge ekspedicije, spasavanja na Arktiku i kanadska mornarica kao minolovac tokom Drugog svetskog rata pre nego što je nastavio svoj prvobitni rad kao brod za lov na foke.

Godine 1962. oštećen je ledom i potonuo je kod obale Njufaundlenda. Sva njegova norveška posada je preživela.