Ogroman Google projekat za razotkrivanje najgorih zagađivača metanom je spreman

Ogroman Google projekat za razotkrivanje najgorih zagađivača metanom je spreman

Satelit koji meri curenje metana iz naftnih i gasnih kompanija trebalo bi da počne da kruži Zemljom 15 puta dnevno sledećeg meseca. Gugl planira da mapira podatke do kraja godine kako bi ih mogao videti ceo svet.

Partnerstvo između Gugla i Fonda za zaštitu životne sredine, za koji se očekuje da će u martu lansirati svoj satelit poznat kao MethaneSAT, označava novu eru globalne klimatske odgovornosti. Metan je moćan gas staklene bašte za koji se procenjuje da je odgovoran za skoro trećinu globalnog zagrevanja izazvanog ljudima.

Naučnici kažu da je smanjenje emisija metana jedan od najbržih načina da se uspori klimatska kriza jer metan ima 80 puta veću snagu zagrevanja od ugljen-dioksida tokom jedne decenije.

„Globalno, 2023. je bila najtoplija godina u istoriji“, rekao je novinarima Stiv Hamburg, glavni naučnik EDF-a i vođa projekta za MethaneSAT. „Potreba za zaštitom klime nikada nije bila hitnija, a smanjenje emisije metana iz operacija sa fosilnim gorivima i poljoprivrede je zaista najbrži način da trenutno usporimo zagrevanje.

Poljoprivreda – posebno podrigivanje krava – dobija veliku krivicu za problem metana. Međunarodna agencija za energetiku je saopštila da je poljoprivreda najveći izvor emisije metana iz ljudskih aktivnosti, ali je energetski sektor blizu drugog.

Smatra se da operacije nafte, gasa i uglja čine 40 odsto globalnih emisija metana od ljudskih aktivnosti. IEA kaže da bi fokusiranje na energetski sektor trebalo da bude prioritet, delom zato što je smanjenje curenja metana isplativo. Gas koji curi može se uhvatiti i prodati, a tehnologija za to je relativno jeftina.

Ali metan je bilo teško pratiti u skoro realnom vremenu. MethaneSAT spada u novu generaciju satelita dizajniranih da preciziraju izvore gasa skoro bilo gde u svetu, dok Gugl ima računarsku snagu i veštinu veštačke inteligencije da analizira ogromne količine podataka i mapira infrastrukturu nafte i gasa.

Istorijski gledano, merenje curenja metana je uključivalo skupe terenske studije sa avionima i ručnim infracrvenim kamerama. Taj pristup nudi samo snimak vremena, a istraživanja su trajala godinama da budu objavljena.

Iael Maguire, potpredsednica i generalna menadžerka za održivost u Google Geo – timu koji stoji iza platformi kao što su Google Maps i Street Viev – rekla je da je mapiranje operacija nafte i gasa isto tako izazovno. Lokacije bunara, industrijskih pumpi i rezervoara za skladištenje mogu se brzo promeniti, tako da mapu treba redovno ažurirati. Satelit može zadovoljiti tu potražnju.

Magvajer je rekao da će ista tehnologija veštačke inteligencije koju je Gugl koristio za otkrivanje drveća, pešačkih prelaza i raskrsnica sa satelitskih snimaka biti primenjena na infrastrukturu nafte i gasa. Mapa bi bila prekrivena podacima iz MethaneSAT-a kako bi se rasvetlila vrsta mašina koje su najosjetljivije na curenje.

„Smatramo da su ove informacije neverovatno dragocene za energetske kompanije, istraživače i javni sektor da predvide i ublaže emisije metana u komponentama koje su generalno najosetljivije“, rekao je Magvajer.

Lansiranje satelita dolazi u trenutku kada zemlje i naftne i gasne kompanije imaju za cilj da drastično smanje emisiju metana do 2030. godine kako bi se izborile sa klimatskom krizom.

Tokom klimatskog samita UN u Dubaiju prošle godine, kompanije koje čine 40 odsto globalne proizvodnje nafte i gasa obećale su da će ove decenije skoro eliminisati curenje metana iz sopstvenih operacija. Najmanje 155 zemalja takođe je potpisalo Globalno obećanje o metanu, koje poziva na smanjenje emisija za 30 odsto. Zavet je pokrenut 2021. godine, ali od tada emisije metana su nastavile da rastu.

Da bi pomogle da se ta putanja promeni, SAD i Evropa su prošle godine izdale propise kojima se suzbija emisija metana iz infrastrukture za fosilna goriva. Pravila Evropske unije otišla su korak dalje ciljajući uvoz nafte i gasa.

Evropa uvozi oko 80 odsto svoje energije, uključujući i iz SAD. Očekuje se da će do 2027. taj uvoz ispuniti standarde za emisiju metana na nivou evropskih.

Hamburg je rekao da Japan i Južna Koreja, koji se oslanjaju na uvoz energije, razmatraju slične zakone.

„To znači da metan postaje konkurentski izazov za industriju, a ne samo regulatorni“, rekao je on. „Postizanje stvarnih rezultata znači da vlada, civilno društvo i industrija treba da znaju koliko metana dolazi odakle, ko je odgovoran za te emisije i kako se te emisije menjaju tokom vremena. Potrebni su nam podaci na globalnom nivou. “

Maguire je rekao da Gugl planira da podatke učini dostupnim javnosti besplatno na Google Earth Engine-u kasnije ove godine.