Određivanje veličine mikroplastike: Nanofiltracija otkriva ekološku bioaktivnost

Određivanje veličine mikroplastike: Nanofiltracija otkriva ekološku bioaktivnost

Nova studija otkriva bioaktivnost mikroplastike u jezeru Ontario koristeći najsavremeniju tehnologiju nanomembranskog filtriranja. Istraživači su otkrili da svi uzorci sadrže mikroplastiku u rasponu od 8 do 20 µm. Studija je objavljena u časopisu Eko-životna sredina i zdravlje.

Studija naglašava različite nivoe bioaktivnosti, kao što su aktivnost receptora aril ugljovodonika (AhR) i nivoi IL-6, što ukazuje na potencijalne zdravstvene rizike. Ovi nalazi naglašavaju hitnu potrebu za daljim istraživanjem kako bi se shvatio uticaj mikroplastike na ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Ovaj pionirski pristup nudi sveže uvide u suočavanje sa izazovima koje predstavlja zagađenje mikroplastikom.

Mikroplastika je značajan zagađivač prisutan u ekosistemima širom sveta, uključujući okeane, jezera i reke. Ove čestice predstavljaju potencijalnu opasnost po zdravlje zbog svoje postojanosti i složenog sastava, koji uključuje različite toksične hemikalije.

Prethodna istraživanja su istakla široko rasprostranjeno prisustvo mikroplastike i njihov potencijalni uticaj na zdravlje ljudi. Na osnovu ovih izazova, ključno je sprovesti detaljne studije o bioaktivnosti mikroplastike u uzorcima životne sredine kako bi se procenili zdravstveni rizici.

Nova studija je koristila inovativnu tehnologiju filtriranja nanomembrana za izolaciju i analizu ostataka koji sadrže mikroplastiku iz jezera Ontario. Istraživači su prikupili uzorke sa četiri lokacije u različito vreme, koristeći nanomembranske filtere od silicijum nitrida da izoluju ostatke između 8 i 20 µm.

Bojenje Nil Red je potvrdilo prisustvo mikroplastike u svim uzorcima. Testovi zasnovani na ćelijama procenili su vitalnost ćelija, aktivnost AhR i nivoe IL-6, otkrivajući da, iako je mikroplastika konstantno prisutna, njihova biološka aktivnost varira tokom vremena.

Izolovani ostaci nisu pokazali nikakav uticaj na vitalnost ćelija, što ukazuje na nedostatak citotoksičnosti. Međutim, varijacije u aktivnosti AhR i nivoa IL-6 sugerišu da bioaktivnost mikroplastike zavisi od njihovih fizičko-hemijskih svojstava. Studija naglašava potrebu za opsežnijim uzorkovanjem kako bi se u potpunosti okarakterisala bioaktivnost mikroplastike i razumeo uticaj svojstava uzorka.

Dr Sara E. Morgan, vodeći istraživač, izjavila je: „Naši nalazi pokazuju potencijalne zdravstvene rizike koje predstavlja mikroplastika u jezeru Ontario. Promenljivost uočene bioaktivnosti naglašava važnost razumevanja fizičko-hemijskih svojstava ovih čestica.

„Ova studija naglašava potrebu za opsežnijim uzorkovanjem i analizom kako bi se u potpunosti procenile zdravstvene implikacije izloženosti mikroplastici. Nova tehnologija nanomembranskog filtriranja koju smo koristili nudi obećavajući pristup za buduća istraživanja u ovoj oblasti.“

Implikacije ovog istraživanja su dalekosežne, nudeći novu metodologiju za praćenje životne sredine i procenu rizika po zdravlje. Povećavajući našu sposobnost otkrivanja i analize mikroplastike, studija otvara put ciljanijim strategijama za ublažavanje zagađenja plastikom i zaštitu vodenih ekosistema.

Štaviše, stečeni uvidi mogli bi da daju informaciju o regulatornim merama i politikama javnog zdravlja koje imaju za cilj smanjenje izloženosti ovim prodornim zagađivačima.