Odbačene kore aloje mogu biti održivi, prirodni insekticidi

Odbačene kore aloje mogu biti održivi, prirodni insekticidi

Aloe barbadensis, opšte poznata kao aloe vera, koristi se hiljadama godina za lečenje kožnih oboljenja, unapređenje zdravlja probave i zarastanje rana. Ali dok je gel aloe vere veoma tražen, kore se bacaju kao poljoprivredni otpad. Danas naučnici navode da ove kore, ili kore, mogu da oteraju bube, delujući kao prirodni insekticid. Identifikovali su nekoliko bioaktivnih jedinjenja u ekstraktima iz kora koji sprečavaju insekte da se hrane usevima.

Istraživači će svoje rezultate predstaviti na jesenjem sastanku Američkog hemijskog društva (ACS).

„Verovatno je da se milioni tona kora aloje odlažu širom sveta svake godine“, kaže dr Debasiš Bandjopadjaj, glavni istraživač projekta. „Želeli smo da pronađemo način da dodamo vrednost i učinimo ih korisnim.

Bandiopadhiai se prvi put zainteresovao za potencijalnu upotrebu kore aloje kao insekticida kada je sa kolegom posetio lokalni centar za proizvodnju aloe vere, gde je primetio da su insekti ostavili listove aloje na miru, uprkos tome što su napali listove drugih biljaka. Pitao je generalnog direktora kompanije da li može da odnese kore nazad u svoju laboratoriju – zahtev koji je zbunio generalnog direktora, koji je u početku pokušao da pošalje Bandiopadhiaia kući sa uzorcima proizvoda kompanije.

Neki kućni baštovani su počeli da koriste aloe gel kao sastojak prirodne mešavine pesticida, zajedno sa lukom i belim lukom, ali ovi recepti ne uključuju uvek kore. A trenutno, u većem, industrijskom obimu, kore aloje se tretiraju kao poljoprivredni otpad i u velikoj meri se koriste za stvaranje biomase, što može pomoći u poboljšanju kvaliteta zemljišta na farmama aloje. Glavni nedostatak ovog pristupa je da truli poljoprivredni otpad može da ispusti metan i druge gasove staklene bašte u atmosferu, doprinoseći globalnim klimatskim promenama.

Tako je Bandiopadhiai krenuo da istražuje mogućnost recikliranja kore kako bi se razvio prirodni pesticid, koji bi sam po sebi mogao da pomogne farmerima u oblastima u kojima insekti mogu biti velika pretnja, kao što su regioni Afrike, tropski i suptropski regioni Amerike i polja kukuruza i prosa u Indiji. Nova primena kao pesticid bi takođe mogla da obezbedi ekološki prihvatljivu alternativu za odlaganje kore i stvori dodatne tokove prihoda za proizvođače aloe vere.

„Cilj je da se ovaj otpad reciklira na smislen način, a da proizvodnja aloje bude zelenija i održivija“, kaže Bandiopadhiai.

Da bi istražili potencijalna insekticidna svojstva kore aloje vere, Bandiopadhiai i kolege sa Univerziteta u Teksasu u dolini Rio Grande prvo su osušili kore. Da bi bioaktivnost biljke ostala nepromenjena, kore su sušene u mraku na sobnoj temperaturi duvanjem vazduha preko njih. Istraživači su zatim proizveli različite ekstrakte iz kora sa heksanom, dihlorometanom (DCM), metanolom i vodom. Tim je ranije izvestio da ekstrakt heksana sadrži oktakozan, jedinjenje sa poznatim svojstvima protiv komaraca.

U novim eksperimentima, DCM ekstrakt je pokazao mnogo veću insekticidnu aktivnost protiv poljoprivrednih štetočina od ekstrakta heksana, pa su istraživači želeli da ga dalje analiziraju. Ekstrakt DCM je hemijski profilisan korišćenjem tečne hromatografije-masene spektrometrije visokih performansi, tehnike koja omogućava istraživačima da identifikuju jedinjenja.

Sa ovim podacima, istraživački tim je identifikovao preko 20 jedinjenja u kori aloe vere, od kojih su mnoga imala antibakterijske, antifungalne ili druge potencijalne zdravstvene koristi – što nije iznenađujuće, s obzirom na istoriju aloje kao narodne medicine. Međutim, među njima je bilo šest jedinjenja, uključujući oktakozanol, subenijatin B, dinoterb, arjungenin, nonadekanon i kilaičnu kiselinu, za koja je poznato da imaju insekticidna svojstva. Istraživači kažu da ova jedinjenja mogu doprineti efektima kore aloje. Pored toga, identifikovana jedinjenja nisu bila toksična, što znači da nije bilo značajnih bezbednosnih problema sa stvaranjem insekticida na bazi aloe. Hemijsko ispitivanje metanola i vodenih ekstrakata je još uvek u toku, ali kao i DCM ekstrakt, oba su pokazala jaku insekticidnu aktivnost.

Sada kada su identifikovana insekticidna jedinjenja u korama aloje, istraživači će testirati koliko dobro deluju na poljima u stvarnom svetu protiv poljoprivrednih štetočina. Pored toga, Bandiopadhiai radi sa kolegama na istraživanju da li ova jedinjenja imaju svojstva protiv komaraca i krpelja, što bi potencijalno moglo dovesti do razvoja repelenta za insekte za potrošače. „Stvaranjem insekticida koji izbegava opasne i otrovne sintetičke hemikalije, možemo pomoći poljoprivrednom polju“, kaže Bandiopadhiai. „Ali ako pilingi pokazuju dobru aktivnost protiv komaraca ili krpelja, možemo pomoći i široj javnosti.“