Nova studija otkriva praistorijsku migraciju iz Kine u Ameriku

Nova studija otkriva praistorijsku migraciju iz Kine u Ameriku

Kao poslednji kontinenti koje su ljudi naselili, pitanje kako i kada su ljudi prvi put došli u Ameriku već dugo intrigira naučnike.

Nova genetička studija objavljena u utorak u Cell Reports otkriva da su neki od prvih dolazaka došli iz Kine tokom dve različite migracije: prva tokom poslednjeg ledenog doba, a druga ubrzo nakon toga.

„Naši nalazi ukazuju na to da je pored prethodno navedenih izvora predaka Indijanaca u Sibiru, severna priobalna Kina takođe služila kao genetski rezervoar koji je doprineo genetskom fondu“, rekao je za AFP jedan od autora izveštaja Ju-Čun Li.

Li je dodao da se tokom druge migracije ista loza ljudi naselila u Japanu, što bi moglo pomoći da se objasne sličnosti u praistorijskim vrhovima strela i koplja pronađenim u Americi, Kini i Japanu.

Nekada se verovalo da su drevni Sibirci, koji su prešli preko kopnenog mosta koji je postojao u Beringovom moreuzu koji povezuje modernu Rusiju i Aljasku, bili jedini preci Indijanaca.

Novija istraživanja, od kasnih 2000-ih pa nadalje, su signalizirala da bi raznovrsniji izvori iz Azije mogli biti povezani sa drevnom lozom odgovornom za osnivanje populacije širom Amerike, uključujući Boliviju, Brazil, Čile, Ekvador, Meksiko i Kaliforniju.

Poznata kao D4h, ova loza se nalazi u mitohondrijalnoj DNK, koja je nasleđena samo od majki i koristi se za praćenje porekla majki.

Tim sa Instituta za zoologiju u Kunmingu krenuo je u desetogodišnji lov na D4h, pročešljavajući 100.000 savremenih i 15.000 drevnih DNK uzoraka širom Evroazije. Na kraju su se spustili na 216 savremenih i 39 drevnih pojedinaca koji su došli iz drevne loze.

Analizirajući mutacije koje su nastale tokom vremena, gledajući geografske lokacije uzoraka i koristeći datiranje ugljenikom, mogli su da rekonstruišu poreklo i istoriju širenja D4h loze.

Rezultati su otkrili dva događaja migracije. Prvi je bio pre između 19.500 i 26.000 godina tokom poslednjeg glacijalnog maksimuma, kada je pokrivenost ledenim pokrivačem bila najveća, a klimatski uslovi u severnoj Kini verovatno bili negostoljubivi.

Drugi se dogodio tokom perioda topljenja, između 19.000 i 11.500 godina. Povećanje ljudske populacije tokom ovog perioda moglo je da izazove migracije.

U oba slučaja, naučnici misle da su putnici bili pomorci koji su pristali u Americi i putovali duž pacifičke obale čamcima. To je zato što travnati prolaz između dva ledena pokrivača u modernoj Kanadi, poznat kao „koridor bez leda u unutrašnjosti“, još nije otvoren.

U drugoj migraciji, podgrupa se razgranala od severne primorske Kine do Japana, doprinoseći japanskom narodu, posebno autohtonom Ainu, navodi se u studiji, što je nalaz koji se podudara sa arheološkim sličnostima između drevnih ljudi u Americi, Kini i Japanu.

Li je rekao da je snaga studije broj uzoraka koje su otkrili, a komplementarni dokazi iz I hromozomske DNK koji pokazuju da su muški preci Indijanaca živeli u severnoj Kini u isto vreme kada i ženski preci, učinili su ih sigurnim u svoja otkrića.

„Međutim, ne znamo na kom konkretnom mestu na severu priobalne Kine došlo do ove ekspanzije i koji su konkretni događaji podstakli ove migracije“, rekao je on.

„Potrebno je više dokaza, posebno drevnih genoma, da bi se odgovorilo na ova pitanja.“