Nova studija o biologiji praistorijskog ajkula megalodona otkriva nove uvide

Nova studija o biologiji praistorijskog ajkula megalodona otkriva nove uvide

Formalno nazvan Otodus megalodon, ovaj ajkul je poznat po svojim nazubljenim zubima, kičmenim pršljenovima i ljuskama, dok potpuni skeleti nisu pronađeni. Nova studija istražila je fosilizovanu kičmenu kolonu O. megalodona dugu 11 metara u Belgiji

Tim istraživača iz više zemalja analizirao je proporcije glave, trupa i repa u odnosu na ukupnu dužinu tela kod 145 modernih i 20 izumrlih vrsta ajkula. Pretpostavljajući da je O. megalodon imao telesni plan sličan većini ajkula, utvrđeno je da su dužina glave i repa činile oko 16.6% i 32.6% ukupne dužine tela.

Na osnovu belgijskog uzorka, dužina glave i repa procenjena je na oko 1.8 metara i 3.6 metara, što daje ukupnu dužinu od 16.4 metra za pojedinca O. megalodona. Najveći pršljen belgijskog uzorka ima prečnik od 15.5 centimetara, dok su pršljenovi iz Danske zabeleženi sa prečnikom do 23 centimetra.

Shimada je istakao da je dužina od 24.3 metra trenutno najveća moguća procena za O. megalodon koja se može opravdati naučnim podacima. Njihova istraživanja su pokazala da je oblik tela O. megalodona verovatno podsećao na modernu limunsku ajkulu (Negaprion brevirostris), koja ima vitkije telo od velike bele ajkule.

Tim je takođe primetio da moderni gigantski ajkuli, kao što su ajkula kit (Rhincodon typus) i ajkula basker (Cetorhinus maximus), imaju vitka tela zbog hidrodinamičkih prednosti. U poređenju s tim, velika bela ajkula ima masivnije telo, ali ne može dostići gigantske dimenzije zbog hidrodinamičkih ograničenja.

Nova studija je takođe preispitala druge biološke aspekte, uključujući težinu O. megalodona od oko 94 tone i brzinu plivanja od 2.1–3.5 kilometara na sat. Istraživanje je sugerisalo da je O. megalodon rađao žive mladunce dužine oko 3.6–3.9 metara i da su embrioni hranili sebe kroz ponašanje jedenja jaja.

Shimada se nada da će jednog dana biti otkriven kompletan skelet O. megalodona kako bi se mogli testirati njihovi zaključci. Mnoge interpretacije su još uvek preliminarne, ali su zasnovane na podacima i mogu poslužiti kao referentne tačke za buduće studije o biologiji ovog izumrlog ajkula.