Nova studija definitivno potvrđuje slabljenje Golfske struje

Nova studija definitivno potvrđuje slabljenje Golfske struje

Prema novoj studiji, transport vode Golfskom strujom kroz Floridski moreuz usporen je za 4% u protekle četiri decenije, sa sigurnošću od 99% da je ovo slabljenje više nego što se očekivalo slučajno, prema novoj studiji.

Golfska struja – koja je glavna okeanska struja na istočnoj obali SAD i deo cirkulacije severnog Atlantskog okeana – igra važnu ulogu u vremenu i klimi, a slabljenje bi moglo imati značajne implikacije.

„Sa visokim stepenom samopouzdanja zaključujemo da je transport Golfskom strujom zaista usporen za oko 4% u poslednjih 40 godina, što je prvi ubedljiv, nedvosmislen opservacijski dokaz da je ova okeanska struja pretrpela značajne promene u nedavnoj prošlosti“, navodi se u časopisu. članak , „Snažno slabljenje Golfske struje tokom protekle četiri decenije uočeno u Floridskom moreuzu“, objavljeno u Geophisical Research Letters.

Floridski moreuz, koji se nalazi između Florida Kisa, Kube i Bahama, bio je mesto mnogih kampanja za posmatranje okeana koje datiraju iz 1980-ih i ranije. „Ovaj značajan trend se pojavio iz skupa podataka tek u poslednjih deset godina, prvi nedvosmisleni dokaz za nedavno višedecenijsko smanjenje ove komponente cirkulacije okeana koja je relevantna za klimu.“

Golfska struja utiče na regionalne vremenske prilike, klimu i obalne uslove, uključujući temperaturu i padavine na površini Evrope, nivo priobalnog mora duž jugoistočne SAD i aktivnost uragana u severnom Atlantiku.

„Razumevanje prošlih promena u Golfskoj struji je važno za tumačenje uočenih promena i predviđanje budućih trendova u ekstremnim događajima, uključujući suše, poplave, toplotne talase i oluje“, navodi se u članku. „Utvrđivanje trendova u transportu Golfskom strujom je takođe relevantno za razjašnjavanje da li su se elementi velike severnoatlantske cirkulacije promenili i određivanje kako okean vraća klimu.

„Ovo je najjači, najdefinitivniji dokaz koji imamo o slabljenju ove klimatski relevantne okeanske struje“, rekao je Kris Piekh, fizički okeanograf sa Okeanografske institucije Voods Hole, koji je glavni autor ove studije.

U radu se ne zaključuje da li je do slabljenja Golfske struje došlo zbog klimatskih promena ili prirodnih faktora, navodeći da bi buduće studije trebalo da pokušaju da identifikuju uzrok slabljenja.

„Iako možemo definitivno da kažemo da se ovo slabljenje dešava, ne možemo da kažemo u kojoj meri je to povezano sa klimatskim promenama ili da li je to prirodna varijacija“, rekao je Piekuh. „Možemo da vidimo slično slabljenje naznačeno u klimatskim modelima, ali za ovaj rad nismo bili u mogućnosti da sastavimo opservacione dokaze koji bi nam zaista omogućili da odredimo uzrok uočenog pada.

Za studiju, istraživači su primenili ono što je poznato kao Bajesovsko modelovanje da kombinuju hiljade tačaka podataka iz tri nezavisna skupa podataka — od podmorskih kablova, satelitske altimetrije i posmatranja na licu mesta — da bi odredili transport vode kroz Floridski moreuz od 1982. Bajesovsko modeliranje koristi verovatnoću da predstavi neizvesnost unutar modela.

Rezultati Bajesovog modela pružili su jasne dokaze značajnih dugoročnih promena. Pored toga, istraživači su otkrili da izostavljanje bilo kog skupa podataka iz analize takođe ukazuje na slabljenje. U radu se navodi da ovo pokazuje da je slabljenje transporta uobičajen signal koji ne zavisi ni od jednog skupa podataka.

Piecuch je objasnio važnost metodologije koristeći analogiju u sudnici. „Kada iznosite svoj slučaj, potrebno vam je više od jednog svedoka, a idealno bi bilo da imate kolekciju nezavisnih svedoka čije izjave – kada se uzmu zajedno – daju doslednu i koherentnu priču“, rekao je on.

„Doveli smo sve svedoke na tribinu koje bismo tehnički mogli da uključimo da spojimo sve ove skupove podataka. Kada smo sintetizovali svedočenja svih različitih svedoka, oni su dali vrlo jasnu sliku da je, zaista, tokom proteklih 40 godina Zaliv Tok je oslabio za oko 4%, što je značajno. To je više nego što biste očekivali da je struja stabilna; tako da je to važna promena.“

„Proučavao sam zapadne granične struje — prvenstveno struju Agulhas kod Južne Afrike — već 30 godina i tek sada smo u mogućnosti da uočimo snažan trend u jednom od ovih izuzetno dinamičnih sistema. Verujem da je ovo duboko merilo, “ rekla je koautorka članka Lisa Beal, profesorica nauka o okeanu na Rosenstiel školi za more, atmosferu i nauku o Zemlji na Univerzitetu u Majamiju, Florida.

„Centralni za ovaj rad je Bajesov model koji je razvio Kris, koji pruža okvir za pažljivo asimiliranje posmatranja okeana različitog kvaliteta i rezolucije. Mislim da postoji potencijal da ova tehnika izvuče druge signale klimatskih promena iz raštrkanih posmatranja koja imamo u Okean.“

Studija se zasniva na mnogim ranijim studijama kako bi se kvantifikovala dugoročna promena u transportu Golfske struje. Dok je slabljenje pronađeno u trenutnoj studiji u skladu sa hipotezama iz mnogih prethodnih studija, Piecuch je primetio da je trenutna studija „nepropusna za vodu“ i da je „prvi nedvosmislen dokaz o padu“.

Piekuh je rekao da je pronalazak definitivnog dokaza o slabljenju transporta vode Golfskom strujom „sveštanje o dugoročnom posmatranju okeana i važnosti održavanja dugih podataka o okeanu“.

Sadašnja studija, koja je deo većeg šestogodišnjeg projekta Nacionalne naučne fondacije za nova merenja Golfske struje u Floridskom moreuzu, naglašava važnost dugoročnih posmatranja, rekao je on. „Što je suptilnija promena koju gledate, duži je zapis posmatranja koji vam je potreban da biste mogli da izvučete tu suptilnu promenu iz vremenske serije posmatranja.

„Ovaj rad eksplicitno demonstrira vrednost ovih dugih sistema za posmatranje za otkrivanje veoma suptilnih signala. U ovom slučaju, pokazali smo da nam je potrebno više od 30 godina podataka“, rekao je Piecuch. „Nadajmo se da će ovaj rad i naš širi projekat pokazati važnost finansiranja i održavanja dugoročnog posmatranja okeana.“

Bil je dodao: „Golfska struja je vitalna arterija cirkulacije okeana, pa su posledice njenog slabljenja globalne. Nekada sam mislio o okeanu kao o našoj poslednjoj preostaloj granici, divlji, netaknutoj i nesalomivoj. To me rastužuje što priznajemo, iz naše studije i mnogih drugih, i iz nedavnih naslova koji obaraju rekorde, da su čak i najudaljeniji delovi okeana sada u zagrljaju naše zavisnosti od fosilnih goriva.“