Neuronaučnici otkrivaju da mala grupa dopaminskih neurona igra ključnu ulogu u kontroli niza ponašanja

Neuronaučnici otkrivaju da mala grupa dopaminskih neurona igra ključnu ulogu u kontroli niza ponašanja

Nalaz tima neuronaučnika predvođen McGill-om mogao bi otvoriti vrata novim tretmanima za niz psihijatrijskih i neuroloških poremećaja koji se pripisuju disfunkcijama u specifičnim putevima dopamina.

Za one koji se bore sa psihijatrijskim poremećajem kao što su šizofrenija, zavisnost ili ADHD, ili sa neurološkim poremećajima kao što su Parkinsonova bolest ili Alchajmerova bolest, možda će biti dobre vesti. Neuronaučnici su otkrili da mala grupa dopaminskih neurona u strijatumu igra ključnu ulogu u balansiranju nekoliko bitnih funkcija mozga, uključujući one koje se odnose na nagradu, spoznaju i kretanje.

Dopamin je molekul koji se često povezuje sa zadovoljstvom i nagradom. Ali igra podjednako važnu ulogu u regulaciji raspoloženja, spavanju i varenju, kao iu motoričkim i kognitivnim funkcijama. Prekomerno oslobađanje dopamina, izazvano određenim lekovima ili ponašanjem, odgovorno je za zavisnost. Nasuprot tome, njegovo odsustvo može izazvati duboke promene u kontroli motora, kao što je slučaj kod Parkinsonove bolesti.

Naučnici su ranije identifikovali funkcije dva različita puta i tipa dopaminskih receptora u prednjem mozgu: D1 receptora, koji aktiviraju neurone, i D2 receptora, koji ih inhibiraju. Poznato je da postoji treća grupa dopaminskih receptora koji poseduju i D1 i D2 dopaminske receptore, ali do sada niko nije mogao da identifikuje njihovu specifičnu funkciju.

Koristeći inovativne genetske alate za specifično ciljanje ovih dopaminskih receptora, koji čine samo pet procenata dopaminskih neurona u striatumu, istraživači su mogli da počnu da razumeju njihove funkcije.

Istraživači su otkrili da ova grupa neurona predstavlja jedinstvene ćelijske karakteristike kao odgovor na dopamin i da su u poreklu novog puta koji je neophodan za ravnotežu funkcionisanja prednjeg mozga. Osigurava motoričku kontrolu u normalnim fiziološkim uslovima i obuzdava hiperaktivnost izazvanu psihostimulansima.

„Bez ovih neurona, čitavi moždani sistemi pod kontrolom dopamina postali bi preaktivni i nekontrolisani, jer deluju na balansiranje funkcija dva tipa dopaminskih receptora u mozgu koji ili olakšavaju ili inhibiraju aktivaciju dva puta za koja smo već znali. “, objašnjava Bruno Giros, profesor na McGill-ovom odeljenju za psihijatriju i istraživač na Institutu za istraživanje bolnice Douglas. On je stariji autor nedavnog članka na tu temu objavljenog u Nature Neuroscience.

„To je veoma uzbudljivo otkriće za nas jer smo radili na ovom specifičnom projektu skoro osam godina u saradnji sa timom na Univerzitetu Liber de Brukelles (ULB).“

Za Girosa, ovo otkriće dolazi nakon 30 godina rada u ovoj oblasti, uključujući pored poznatog neuronaučnika Marka Carona i dobitnika Nobelove nagrade iz 2012. Roberta J. Lefkovitza kao postdoktorskog saradnika na Medicinskom centru Univerziteta Djuk.

„Mi smo tek u ranim danima rada sa alatima koje smo razvili da nam pomognu da identifikujemo ovaj put“, dodaje Alban de Kerchove d’Ekaerde iz Neurophi Lab u ULB-u, koji je sarađivao na istraživanju. „Siguran sam da će mnoge laboratorije raditi sa našim alatima i da će vremenom otkriti više o važnoj ulozi koju ovaj veoma specifičan put igra u različitim oblastima.

Giros dodaje: „Sada kada razumemo kako ovaj treći put kontroliše motoričke funkcije, sledeći cilj našeg istraživanja će biti da preciznije razumemo kako je uključen u kontrolu kognitivnih procesa i kako bi mogao biti oštećen kod psihijatrijskih poremećaja.“