Istraživači sa Univerziteta u Liegeu otkrili su novi mehanizam koji reguliše imuni odgovor tokom parazitskih infekcija, što bi moglo pomoći u kontroli upale i poboljšanju imunoloških reakcija. Njihova studija, objavljena u časopisu Science Immunology, otkriva da specifične imunološke ćelije, poznate kao CD8+ virtualne memorijske T ćelije (T VM), igraju ključnu ulogu u balansiranju imunološkog odgovora na infekcije izazvane parazitima.
Skoro četvrtina svetske populacije zaražena je helmintima – parazitskim crvima koji opstaju u crevima tokom dužeg perioda. Kao odgovor, imuni sistem pokreće kompleksne mehanizme odbrane, uključujući aktivaciju T VM ćelija, koje obično brzo reaguju na virusne infekcije.
Istraživači su otkrili da tokom helmintskih infekcija, interleukin-4 (IL-4) – ključni imunološki molekul – snažno podstiče proliferaciju T VM ćelija u slezini i limfnim čvorovima. Međutim, iznenađujuće je da ove ćelije ne doprinose direktnoj borbi protiv parazita, što je istraživačima postavilo novo pitanje o njihovoj stvarnoj ulozi.
Ono što ovo istraživanje čini posebno značajnim jeste otkriće da aktivirane T VM ćelije eksprimiraju receptor CD22, koji je do sada bio poznat isključivo po svojoj ulozi u regulaciji aktivnosti B limfocita.
Profesor Benjamin Devals, vođa istraživačkog tima, objašnjava:
„CD22 funkcioniše kao prirodna ‘kočnica’ imunog sistema. Njegovo prisustvo na T VM ćelijama ograničava njihovu prekomernu aktivaciju, smanjujući rizik od preterane upale.“
Ovaj mehanizam može igrati važnu ulogu u prevenciji preteranih imunoloških reakcija, koje su povezane s autoimunim bolestima.
Otkriće CD22 na T VM ćelijama otvara nove mogućnosti za: poboljšanje imunoloških odgovora na infekcije, posebno one koje zahtevaju balansiranu reakciju, razvoj tretmana za autoimune bolesti, gde nekontrolisana upala može biti štetna i preciznije terapijske strategije koje mogu regulisati imunološki odgovor bez kompromitovanja sposobnosti tela da se bori protiv patogena.
Istraživanje je sprovedeno u saradnji sa Université Libre de Bruxelles, McGill University (Kanada) i Univerzitetom u Erlangenu (Nemačka), naglašavajući globalnu važnost fundamentalnih istraživanja imunološkog sistema.
Dalja istraživanja su potrebna da bi se potvrdilo da li isti mehanizam postoji kod ljudi i kako bi mogao biti iskorišćen za medicinske primene. Ovo otkriće predstavlja značajan korak ka boljem razumevanju imunološke regulacije i potencijalno otvara vrata novim terapijama za infektivne i autoimune bolesti.
