Neki predrimski ljudi su sahranjeni sa psima, konjima i drugim životinjama

Neki predrimski ljudi su sahranjeni sa psima, konjima i drugim životinjama

Neki ljudi iz drevne zajednice u sadašnjoj severnoj Italiji bili su sahranjeni sa životinjama i životinjskim delovima vrsta kao što su psi, konji i svinje. Razlozi su i dalje misteriozni, ali bi mogli ukazivati na trajni odnos saputnika između ovih ljudi i životinja, ili na verske žrtvene prakse, prema studiji objavljenoj u PLOS ONE od strane Zite Laffranchi sa Univerziteta u Bernu, Stefania Zingale sa Instituta za proučavanje mumija, Eurac. Istraživanje Bozen, Umberto Tekijati sa Univerziteta u Milanu i kolege.

Od 161 osobe sahranjene u Seminario Vescovile, arheološkom nalazištu u Veroni od trećeg do prvog veka pre nove ere, 16 je sahranjeno sa nekom vrstom životinjskih ostataka. Neki od grobova sadržali su ostatke životinja koje su ljudi često jeli — uključujući mnoge svinje, piletinu i deo krave — što je možda predstavljalo ponudu hrane mrtvima. Ali četiri osobe sahranjene na tom mestu sahranjene su pored ostataka pasa i/ili konja, koji se obično ne jedu.

Da bi potražili obrasce koji bi mogli da objasne ove sahrane životinja, istraživači su analizirali demografiju, ishranu, genetiku i uslove sahrane sahranjenih ljudi i životinja, ali to nije dovelo do značajnih korelacija. Konkretno, čini se da ljudi sahranjeni sa životinjama nisu blisko povezani jedni sa drugima, što bi nagovestilo da je to bila praksa određene porodice.

Ljudi koji su sahranjeni sa psima ili konjima su takođe bili različiti – oni uključuju bebu sahranjenu sa kompletnim psećim skeletom, mladića sahranjenog sa delovima konja, muškarca srednjih godina sahranjenu sa malim psom i sredovečnu ženu sahranjenu sa ceo konj, više delova konja i lobanja psa.

Nedostatak uzoraka među ovim grobovima znači da su moguće višestruke interpretacije ovih sahranjivanja ljudi i životinja, kažu autori. Na primer, životinje poput pasa i konja često su imale versku simboliku u drevnim kulturama — ali u isto vreme, određene osobe su takođe mogle biti sahranjene sa svojim životinjskim pratiocima.

Pored toga, napominju autori, ove prakse sahranjivanja ljudi i životinja mogle su biti određene interakcijom između različitih individualnih osobina i društvenih običaja.

Autori dodaju: „Ova studija, koja je deo istraživačkog projekta CELTUDALPS (kofinansiranog od strane Švajcarske nacionalne fondacije za nauku i pokrajine Južni Tirol, a koordiniraju Marko Milela sa Univerziteta u Bernu i Albert Zink iz Instituta za Mummi Studies, Eurac Research), istražuje sahrane konja i pasa sa ljudima i može nagovestiti nepoznate rituale i verovanja tokom kasnih vekova pre nove ere u Italiji.“