Negovanje kreativnosti u naučnoistraživačkom procesu

Negovanje kreativnosti u naučnoistraživačkom procesu

Kako se kreativnost može implementirati u naučnoistraživački proces od samog početka? Opremanjem učenika alatima za kreativnost tokom obuke. Ovo je poruka istaknute grupe istraživača koju su sada objavili kao Pismo u časopisu Nauka.

Glavni autori su profesor dr Martin Lercher, bioinformatičar na Univerzitetu Hajnrih Hajne u Dizeldorfu (HHU), i profesor dr Itai Ianai sa Univerziteta u Njujorku. Obojica su zagovornici značaja i podsticanja kreativnosti u nauci.

Kreativnost treba poučavati u naučnim studijskim programima — ovo je osnovna poruka autora, koju su razvili na „Istraživačkom seminaru“ na Radklif institutu za napredne studije na Univerzitetu Harvard. Pored alata potrebnih za istraživanje, studenti takođe treba da nauče kreativne procese, koji su često ključni faktor u stvaranju zaista revolucionarnih novih otkrića.

Profesor Lercher, dopisni autor pored profesora Ianaija, kaže: „Moguće je podučavati, negovati i podsticati kreativnost. Ključni aspekti koji se mogu naučiti uključuju otvorenost za nove ideje, sposobnost da se identifikuju nova pitanja i generisanje mnogih različitih ideja. Analogije i metafore ovde može pomoći. Takođe je važno tražiti veze između disciplina i pre svega naučiti prihvatati protivrečnosti.“

Profesor Ianai kaže: „Demistifikacija naučnog kreativnog procesa može učiniti nauku dostupnijom mnogim mladim ljudima. A to zauzvrat promoviše poverenje istraživača u njihovu samoefikasnost i identitet naučnika.“

Različiti univerziteti u SAD, HHU u Nemačkoj i Evropska organizacija za molekularnu biologiju (EMBO) počeli su da integrišu kreativnost u svoje nastavne planove i programe. Lercher navodi. „Ove organizacije mogu poslužiti kao modeli za druge. Uvereni smo da će obuka o naučnoj kreativnosti, koja se bavi složenošću savremenih izazova, poboljšati dostupnost, delotvornost i kvalitet nauke.“

Profesor Itai Ianai i profesor Martin Lercher fokusiraju se na kreativnu stranu naučnog napretka, oslanjajući se na koncept koji je razvio dobitnik Nobelove nagrade Fransoa Jakob. „Dnevna nauka“ se odnosi na modernu nauku kao sistematski, dobro planirani proces vođen unapred razvijenim hipotezama, dok je „noćna nauka“ nesistematski, kreativni deo nauke, odnosno slobodno mišljenje i često intuitivno istraživanje ideja. I upravo ovaj kreativni proces posebno vodi ka kvalitativnom naučnom napretku.