Naučnici u Južnoj Africi kažu da su identifikovali prvu poznatu epidemiju besnila kod foka

Naučnici u Južnoj Africi kažu da su identifikovali prvu poznatu epidemiju besnila kod foka

Naučnici u Južnoj Africi kažu da su identifikovali izbijanje besnila kod foka za koje se veruje da je prvi put da se virus proširio na morske sisare.

Najmanje 24 krznene foke koje su pronađene mrtve ili eutanazirane na različitim lokacijama na zapadnoj i južnoj obali Južne Afrike imale su besnilo, rekao je državni veterinar dr Lesli van Helden.

Besnilo, koje pogađa sisare i može se preneti na ljude, je skoro uvek fatalno kada se pojave simptomi. Besnilo se širi putem pljuvačke, obično ugrizom, ali ponekad i kada se životinje ližu i doteruju jedna drugu.

Virus je dugo viđan kod divljih životinja kao što su rakuni, kojoti, lisice, šakali i kod domaćih pasa. Ali nikada nije zabeleženo širenje među morskim sisarima, rekli su van Helden i drugi stručnjaci ove nedelje.

Jedini drugi poznati slučaj besnila kod morskog sisara bio je kod prstenaste foke na norveškim ostrvima Svalbard početkom 1980-ih. Tu foku je verovatno zarazila besna arktička lisica, rekli su istraživači, i nije bilo dokaza da se besnilo širi među fokama.

Vlasti u Južnoj Africi su prvi put otkrile besnilo kod kejptanskih foka u junu nakon što je psa ujeo foka na plaži u Kejptaunu. Pas se zarazio besnilom, što je podstaklo testove na besnilo na uzorcima mozga sa 135 trupova tuljana koje su istraživači već sakupili od 2021. Prikupljeno je i oko 20 novih uzoraka, a narednim testovima se vratilo više pozitivnih.

Naučnici pokušavaju da otkriju kako se besnilo prenelo na foke, da li se široko širi među njihovim velikim kolonijama i šta se može učiniti da ga obuzda.

„Sve je to veoma, veoma novo“, rekao je Greg Hofmajr, morski biolog koji proučava foke u Južnoj Africi. „Potrebno je mnogo istraživanja… ovde ima mnogo nepoznanica.

Postoji oko 2 miliona foka koji migriraju napred-nazad između Južne Afrike, Namibije i Angole duž južne i zapadne obale Afrike. Najverovatnija mogućnost, rekao je van Helden, je da su besnilo na foke prvi preneli šakali u Namibiji, gde životinje slične vuku love mladunčad foka na obali.

Geni virusa besnila pronađeni u fokama poklapali su se sa besnilom kod crnoleđih šakala u Namibiji. Takođe je pokazalo da se besnilo prenosi između foka, jer je većina sekvenci virusa blisko povezana, rekla je.

„Dakle, u osnovi se uspostavio u populaciji foka i održava se tako što se međusobno ujedaju“, rekao je van Helden.

Foke žive u neposrednoj blizini ljudi na mestima u Južnoj Africi, posebno na plažama oko grada Kejptauna. Grad je izdao upozorenja meštanima, rekao je Greg Olofs, šef za upravljanje priobaljem i životnom sredinom Kejptauna.

Vlasti su bile zbunjujuće poslednje tri godine izveštajima o preterano agresivnim fokama i porastu napada foka na ljude, od kojih su neki bili ugrizeni. Kao rezultat toga, nije zabeležen nijedan slučaj besnila kod ljudi.

Olofs je rekao da su gradske vlasti počele da vakcinišu mali broj foka u dve popularne luke Kejptauna, gde se smatraju atrakcijom.

Jedan od pozitivnih testova na besnilo bio je na trupu foke prikupljenom u avgustu 2022, što znači da je besnilo bilo u populaciji foka najmanje dve godine, rekao je Oelofse.

„Ovde je neko vreme duže nego što znamo o tome“, rekao je on.

Stručnjaci kažu da ima još mnogo nepoznanica.

Teško je predvideti dugoročnu dinamiku prenosa, rekao je portparol američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti Dejv Dejgl. Primetio je prethodne slučajeve da su virusi besnila navili u nove domaćine i potom izumirali. 2021. u SAD, na primer, sive lisice su dve godine širile varijantu virusa rakunskog besnila, a zatim je prenošenje prestalo.

Američka agencija za javno zdravlje prati situaciju u Južnoj Africi, ali tek treba da vidi „jasne dokaze da će ovo biti dugoročno pitanje“, rekao je Daigle.

Još jedna nepoznanica je da li će vakcina biti efikasna kod pečata. Nikada nije testiran, ali stručnjaci smatraju da bi trebalo da funkcioniše.

Tu je i logističko pitanje, rekao je van Helden: Kako vakcinisati značajan broj foka koje žive uglavnom u okeanu i migriraju napred-nazad duž obale dugačke više od 3.500 kilometara (2.170 milja). Kopnene životinje mogu se vakcinisati bacanjem mamca koji oslobađa oralne vakcine kada se pojedu, ali foke generalno jedu samo živu ribu, primetila je ona.

Južnoafrički zvaničnici sarađuju sa međunarodnim stručnjacima.

Istraživač foka Hofmeir rekao je da neke druge vrste foka dolaze u kontakt sa rtskim fokama, a zatim putuju u druge delove sveta i da to predstavlja zabrinutost za dalje širenje.

„Šanse da se to dogodi su veoma male, ali su implikacije ako se to ipak dogodi veoma važne“, rekao je on.