Fizika na MIT-u i Univerzitetu u Teksasu u Arlingtonu razvila je ideju o neutrino laseru koji bi mogao da usmeri ove neuhvatljive čestice u koncentrisani snop radi lakše analize. Da bi se napravio ovakav uređaj, teorijski bi trebalo da se ohladi oblak atoma rubidijuma-83 na temperaturu nižu od međuzvezdanog prostora, kako bi se ponašali kao jedna kvantna celina – stanje materije poznato kao Bose-Einsteinov kondenzat (BEC).
Rubidijum-83 je radioaktivan i proizvodi neutrino čestice kada se atomi raspadaju. U normalnim uslovima, atomi se raspadaju nasumično, ispuštajući neutrine u svim pravcima u nepredvidivim trenucima. Međutim, kada su u BEC stanju, njihovo ponašanje bi trebalo da se uskladi, uključujući i raspad.
Ovaj koncept podseća na konvencionalni laser, koji proizvodi i usmerava fotone u uredan red. Krajnji rezultat bi trebalo da bude svetlosni snop neutrino čestica usmeren u jednom pravcu, unutar nekoliko minuta nakon postizanja odgovarajuće temperature.
Pronalazak neutrino čestica u akciji je igra brojeva, a naši najbolji eksperimenti uključuju posmatranje ogromnih količina vode ili leda, u okruženjima sa malo smetnji, i čekanje retkog trenutka kada jedna udari u jezgro na vidiku. Poznavanje mesta gde će se neutrini nalaziti, unutar mnogo manjeg volumena, pomaže da se ova igra postavi u našu korist.
Mogućnost pouzdanijeg otkrivanja i proučavanja neutrino čestica mogla bi pomoći u rešavanju nekih velikih misterija fizike, uključujući prirodu tamne materije i zašto antimaterija nije uništila Univerzum kakvog poznajemo. Tendencija neutrino čestica da ne interaguju sa materijom mogla bi se takođe iskoristiti za komunikacije koje mogu prolaziti kroz objekte, čak i pod zemljom.
Naravno, prvi korak bi bio proveriti da li je moguće zapravo izgraditi neutrino laser. „Ako se ispostavi da možemo to pokazati u laboratoriji, onda ljudi mogu razmišljati: Možemo li to koristiti kao detektor neutrino čestica? Ili kao novi oblik komunikacije?“ kaže Džozef Formadžo, fizičar sa MIT-a. „Tada zabava zaista počinje.“
