Naučnici predviđaju svetski pad veličine porodica pre kraja veka, jer porodice postaju sve više „vertikalne“ – što znači više baka, deda i pradeda, a manje rođaka i nećaka.
U novoj studiji međunarodnog tima istraživača, matematički modeli su korišćeni uz postojeće evidencije stanovništva i projekcije da bi se izračunao prosečan pad veličine porodice od 35 procenata do 2095. godine.
Smanjenje će se razlikovati od zemlje do zemlje – pošto su porodice u nekim nacijama obično mnogo veće od onih u drugim – ali posmatrano u celini, istraživački tim kaže da naglašava kako će se mreža podrške porodici promeniti u narednim decenijama.
„Pitali smo se kako će demografske promene uticati na obdarenost srodstva u budućnosti“, kaže društveni naučnik Dijego Alburez-Gutijerez sa Instituta Maks Plank za demografska istraživanja u Nemačkoj.
„Koja je bila veličina, struktura i starosna distribucija porodica u prošlosti i kako će se one razvijati u budućnosti?“
Iako studija ne ulazi previše duboko u razloge koji stoje iza projektovanog smanjenja veličine porodice, ona ukazuje na ukupan pad stope smrtnosti u starijim i mlađim godinama.
Kako stope smrtnosti opadaju, to može doprineti promenama društvenih normi, ekonomskih faktora i praksi planiranja porodice. Taj trend onda dovodi do manje braće i sestara u svakoj generaciji.
Dodajte promenu koju vidimo prema parovima koji imaju manje dece i imaju decu kasnije u životu, i videćete zašto današnja deca nemaju toliko braće i sestara kao deca u prethodnim generacijama. To onda utiče na broj rođaka i nećaka – proširene porodice.
U isto vreme, svi mi živimo duže, uopšteno govoreći – što znači veći jaz između najmlađih i najstarijih članova porodice. Stariji članovi porodice ne mogu nužno ponuditi negu i podršku, i možda će im trebati.
„Naši nalazi potvrđuju da dostupnost resursa srodstva opada širom sveta“, kaže Alburez-Gutijerez. „Kako se jaz u godinama između pojedinaca i njihovih rođaka povećava, ljudi će imati porodične mreže koje nisu samo manje, već i starije.“
Kako se ovi „resursi srodstva“ rastežu, porodicama će možda trebati više podrške spolja. Istraživači upoređuju tipičnu 65-godišnju ženu iz 1950. godine, koja bi u proseku imala 41 živog rođaka, sa tipičnom ženom od 65 godina koja je živela 2095. godine – za koju se očekuje da će imati samo 25 živih rođaka.
Za potrebe studije analizirano je oko 1.000 istorija srodstva za svaku zemlju, na osnovu podataka Ujedinjenih nacija. Ako se projekcije pokažu tačnim, pomeranje ka ‘vertikalnim’ porodicama imaće posledice na porodičnu dinamiku i na društva koja ih podržavaju.
„Ove seizmičke promene u strukturi porodice dovešće do važnih društvenih izazova koje bi kreatori politike na globalnom severu i jugu trebalo da razmotre“, kaže Alburez-Gutijerez.
Istraživanje je objavljeno u PNAS-u.
