Naučnici otkrivaju da kraljice bumbara prezimljuju u zemljištu zagađenom pesticidima

Naučnici otkrivaju da kraljice bumbara prezimljuju u zemljištu zagađenom pesticidima

Alarmantno otkriće istraživača sa Univerziteta Guelph izaziva zabrinutost za zdravlje, opstanak i reprodukciju bumbara. U of G istraživači nauka o životnoj sredini dr. Najdžel Rejn i Sabrina Rondo su otkrili da je veća verovatnoća da će matice bumbara prezimiti u zemljištu kontaminiranom pesticidima nego u čistom tlu – iz razloga koje još uvek nisu sasvim razumeli.

„Neka ponašanja pčela nisu dobro shvaćena i želeli smo da vidimo da li su ove matice bumbara pokazale ponašanje izbegavanja koje bi moglo da smanji rizik od štete od izlaganja pesticidima na terenu“, kaže Rejn. „Ali ovi rezultati su bili alarmantni.“

Tim je sproveo terenske eksperimente u kojima su novonastale matice običnog istočnog bumbara (Bombus impatiens) ostavljene da slobodno lete u otvorenim ograđenim prostorima, pare se i zatim biraju mesto na kojem će prezimiti.

Izbor je bio između čistog zemljišta ili zemljišta kontaminiranog jednim od pet uobičajenih pesticida, uključujući insekticide i fungicide, u različitim koncentracijama.

Istraživači sa Škole za nauku o životnoj sredini su zatim pažljivo pretražili tlo u potrazi za kraljicama bumbara u hiberniranju. Otkrili su da su matice izbegavale zemljište bez pesticida i, u stvari, imale su duplo veće šanse da budu privučene zemljištu zagađenom pesticidima.

Većina pčela u studiji je preživela, ali druge posledice po koloniju su istaknute u studiji, objavljenoj u Science of the Total Environment.

Nalazi su iznenadili i Rainea i Rondeaua, koji je sada postdoktorski istraživač na Univerzitetu u Otavi. Studija je bila deo Rondeauovog doktorskog studija. istraživanje na U of G’s Ontario Agricultural College i nedavno je objavljeno u Njujork Tajmsu.

„Ovo izaziva ozbiljnu zabrinutost za zdravlje bumbara“, kaže Rejn, „naročito pošto se ova grupa važnih oprašivača insekata već suočava sa mnogim izazovima.

Matice bumbara obično hiberniraju pod zemljom tokom zime pre nego što se pojave u proleće kako bi započele nove kolonije. Istraživači su želeli da istraže kako pčele reaguju na zagađivače u ovoj ključnoj, ali ranjivoj životnoj fazi.

Prethodne studije su pokazale da pesticidi na usevima mogu privući ili odbiti pčele, u zavisnosti od vrste, ekološke situacije i upotrebljene koncentracije. Raine i Rondeau su u početku spekulisali da bi matice bumbara jednostavno odlučile da izbegnu ostatke pesticida u zemljištu.

„Nismo očekivali ovaj rezultat“, kaže Rondeau. „To sugeriše da bi kraljice zapravo više volele ova kontaminirana tla, iako još uvek ne razumemo u potpunosti zašto.“

Jedno od mogućih objašnjenja je da su pesticidi promenili svojstva zemljišta i učinili ga privlačnijim za matice.

Na primer, fungicidi korišćeni u studiji mogli su da ubiju zemljišne gljive i nematode, a matice bi mogle da izbegavaju zemljište sa gljivama jer mogu biti štetne tokom hibernacije.

Druga mogućnost je da su matice mogle razviti „stečeni ukus“ za pesticide, kako su istraživači rekli, zbog prethodnog izlaganja u svom okruženju.

Oni takođe mogu tražiti nešto novo, jer je ponašanje u potrazi za novitetom uobičajeno za pčele i često vodi koloniju da otkrije nove resurse.

Potrebno je više istraživanja da bi se u potpunosti razumeli mehanizmi koji stoje iza ovog neočekivanog ponašanja kraljice. Ali nalazi ukazuju na potrebu da se preispita način na koji se pesticidi koriste i upravljaju u poljoprivrednim okruženjima.

Izloženost pesticidima doprinosi smanjenju broja insekata širom sveta.

Pored toga što je ponekad fatalno, izlaganje pesticidima može narušiti kretanje pčela i njihovu sposobnost da sakupljaju i hrane se nektarom i polenom. Ovi efekti mogu imati strašne posledice po naš globalni sistem ishrane.

Ostaju pitanja o tome da li bi matice bumbara privlačilo kontaminirano zemljište u širim prostorima od onih koji su korišćeni u eksperimentima, gde bi mirisi iz stvarnog sveta i karakteristike polja mogli da prikriju prisustvo pesticida. Dalja istraživanja su takođe potrebna da bi se utvrdilo da li se ovi nalazi odnose na druge vrste pčela.

Trenutne procene rizika od pesticida ne uzimaju u obzir zemljište kao ključni put izloženosti pčela. Studija poziva na poboljšanje takvih procena kako bi uzeli u obzir ovo novootkriveno ponašanje.

„Kako idemo napred, ključno je istražiti kako poljoprivredne prakse – poput vrsta pesticida koji se koriste, metoda primene i upravljanja vegetacijom – utiču na akumulaciju ostataka pesticida u zemljištu gde će matice verovatno hibernirati“, kaže Rondeau.

„Boljim razumevanjem kako se ostaci pesticida akumuliraju u zemljištu i kako utiču na pčele, možemo pronaći načine da zaštitimo ove esencijalne oprašivače.“