Nova istraživanja u časopisu Nature Astronomy otkrivaju da je unutrašnja struktura Merkura rezultat sudara sa objektom slične mase, a ne većim telom. Istraživači, predvođeni Patrickom Francom iz Instituta za fiziku Zemlje u Parizu, ističu da je poreklo Merkura još uvek slabo razumljivo u poređenju sa drugim stjenovitim planetama. Njihova hipoteza sugeriše da je sudar između protoplaneta i manjih objekata mogao objasniti njegovu neobičnu strukturu.
Prethodna istraživanja su pokazala da su sudari između tela različitih masa veoma retki, dok su sudari između objekata sličnih masa bili mnogo češći u ranom Sunčevom sistemu. U tom haotičnom okruženju, sudari su bili uobičajeni, a to je omogućilo formiranje planeta. Franco i njegovi saradnici koristili su simulacije kako bi testirali ovu teoriju.
Simulacije su pokazale da je moguće reprodukovati ukupnu masu Merkura i njegov neobičan odnos metala i silikata sa visokom preciznošću. Njihov model sugeriše da je sudar mogao ukloniti do 60% originalnog plašta Merkura, što objašnjava njegovu povećanu metalnost. Međutim, postavlja se pitanje šta se desilo sa materijalom koji je odbačen u svemir tokom sudara.
Franco objašnjava da, u zavisnosti od početnih uslova, deo materijala može biti izbačen i nikada se ne vratiti, što bi sačuvalo disproporciju između jezgra i plašta. U ranim godinama Sunčevog sistema, uslovi su mogli sprečiti ponovnu akreciju materijala. Moguće je da su susedni planeti, poput Venere, postali malo masivniji zbog ovih sudara.
Istraživanje Merkura i drugih meteorita može pružiti dodatne uvide u ovu temu. Misija BepiColombo, koja će stići do Merkura 2026. godine, ima za cilj da izmeri veličine čvrstih i tečnih jezgra planete. Ova misija će doneti nova saznanja o Merkuru, koji ostaje najmanje istražena planeta u našem sistemu.
