NASA-ina poslednja S-MODE misija proučava površinu okeana

NASA-ina poslednja S-MODE misija proučava površinu okeana

Misija prikuplja zapažanja pomoću senzora u vazduhu, istraživačkog broda i autonomnih instrumenata poput jedrilica koje lete preko gornjih slojeva Tihog okeana.

NASA je krenula u more i nebo da bi proučavala jedinstveno okruženje na površini okeana, gde se morski ekosistemi ukrštaju sa složenom atmosferom naše planete. Dana 7. aprila, naučnici koji učestvuju u Sub-Mesoscale Ocean Dinamics Ekperiment (S-MODE) krenuli su na RV Salli Ride iz San Dijega na poslednju od tri terenske ekspedicije kako bi razumeli ulogu okeana u klimatskim promenama na Zemlji. Oni će biti na moru oko mesec dana do povratka u San Dijego 4. maja, a veći deo tog perioda će delovati u tandemu sa pratećom vazdušnom kampanjom.

„Postoje mali vrtlozi na površini okeana — vrtlozi — koje je teško videti satelitima i modelima“, rekla je naučnica S-MODE Keli Luis, koja radi na RV Salli Ride. „Tokom kampanja kao što je S-MODE, možemo im biti blizu da bismo razumeli njihov širi uticaj na klimu i okeane.“

Misija S-MODE, kojom se upravlja iz NASA-inog istraživačkog centra Ames u kalifornijskoj Silicijumskoj dolini, prikuplja zapažanja pomoću instrumenata u vazduhu, istraživačkog broda i autonomnih instrumenata poput jedrilica koje lete iznad gornjih slojeva Tihog okeana. Podaci prikupljeni iz ovih različitih perspektiva se mešaju da bi se formirao pogled bez presedana na vrtloge i vrtloge koji utiču na način na koji okean apsorbuje i emituje toplotu, gasove staklene bašte i hranljive materije.

Bolje razumevanje dinamike okeana koju pokreću ti vrtlozi na kilometarskim razmerama može mnogo reći istraživačima o ulozi okeana u globalnim klimatskim promenama. Modeli sugerišu da bi ti vrtlozi mogli imati neto efekat na razmenu vazduha i mora koji je veći od zagrevanja usled efekta staklene bašte. S-MODE je među prvim NASA misijama koje su testirale ovaj zaključak sa zapažanjima. Nadovezujući se na prethodne S-MODE kampanje u oktobru 2021. i 2022. godine, naučnici se nadaju da ove tri godine posmatranja mogu pomoći da se bolje karakteriše ovaj značajan prenos energije.

Luis i njegove kolege koriste brodske instrumente koji mere boju okeana da bi razumeli stvorenja koja žive blizu površine. Kada sunčeva svetlost udari u okean, različite talasne dužine se raspršuju ili apsorbuju. Deo te transformacije svetlosti je posledica prisustva fitoplanktona — mikroskopskih organizama koji plutaju u površinskom sloju okeana. Fitoplankton ne služi samo kao osnova morske mreže hrane, on takođe uzima ugljen-dioksid i proizvodi kiseonik – slično kao biljke na kopnu. Ova mala stvorenja pokazuju kako čak i najmanji delovi okeanskog ekosistema komuniciraju sa svetom iznad površine okeana.

Istraživači mere razlike u boji okeana kako bi utvrdili koliko fitoplanktona se nalazi u površinskim slojevima i koje vrste. Nalazi se zatim upoređuju sa zapažanjima napravljenim od S-MODE instrumenata i senzora montiranih na avionu.

Projekat je timski rad, uz doprinose različitih NASA centara—uključujući NASA-in istraživački centar Langlei u Hamptonu, Virdžinija, NASA-in Armstrongov istraživački centar za letenje u Edvardsu, Kalifornija, i NASA-inu laboratoriju za mlazni pogon u južnoj Kaliforniji—i istraživača sa Scripps institucije okeanografije, Univerziteta u Vašingtonu, Državnog univerziteta Oregon i Oceanografske institucije Voods Hole. Sa toliko različitih timova koji se okupljaju, saradnja i podrška su neophodni.

„Moja odgovornost prema S-MODE timu me ustaje ujutru“, rekao je Luis. „Okean je sjajan učitelj o stanju naše planete i svi moramo biti spremni da obavljamo svoje poslove i podržavamo jedni druge da naučimo što više možemo tokom istraživačkih kampanja.