NASA ima „osećaj hitnosti“ da stigne na Mars

NASA ima „osećaj hitnosti“ da stigne na Mars

Kina je više puta zaprepastila američku obaveštajnu zajednicu u poslednjih pet godina brzim napretkom u svom programu istraživanja svemira, spustivši rover na drugu stranu Meseca i dovršivši sopstvenu svemirsku stanicu koja kruži oko Zemlje.

Njihov napredak je utvrdio da je nova svemirska trka u toku između Vašingtona i Pekinga – ovog puta sa krajnjim ciljem slanja misije sa posadom na Mars, a svaka se takmiči da bude prva koja će spustiti ljude na drugu planetu.

Uspeh Amerike može se svesti na tim naučnika iz Ajdaho Folsa.

Inženjeri u Nacionalnoj laboratoriji u Ajdahu Ministarstva energetike predvode nacionalni tim naučnika da poboljšaju mogućnosti nuklearnog termičkog pogona, tehnologije za koju se NASA nada da će prepoloviti vreme putovanja do Marsa.

To je ambiciozan projekat koji bi mogao da transformiše budućnost ljudskog svemirskog putovanja.

„Ono što NASA na kraju traži je nuklearno termalno rešenje za dolazak na Mars“, rekao je Sebastijan Korbisijero, viši tehnički savetnik za napredne koncepte u Nacionalnoj laboratoriji u Ajdahu, rekao je Meklačiju u intervjuu. „Postoji dodatna tehnologija koju treba razviti da biste imali veće sposobnosti koje su vam potrebne za misiju na Mars.

NASA ima za cilj da stigne na Mars do 2040. godine i radi na potpuno novim tehnologijama za misiju, rekao je administrator NASA Bil Nelson u intervjuu Meklačiju.

Uz konvencionalnu tehnologiju, mogućnosti lansiranja na Mars se pojavljuju samo jednom u 26 meseci, rekao je Nelson Meklačiju. Nedostatak prozora za lansiranje može značiti kašnjenje od nekoliko godina, a ako nešto krene naopako u toku leta, posada će biti sama u dubokom svemiru.

„Mislim da nije praktično ići na Mars sa konvencionalnom tehnologijom — konvencionalnim pogonom — jer nam je potrebno sedam do devet meseci da stignemo tamo. Kada stignete tamo, moraćete da ostanete na površini možda godinu dana , možda dva, dok se planete ne poravnaju tako da se možete vratiti“, rekao je Nelson Meklačiju. „Tako da mislim da je jedna od osnovnih stvari da ćemo morati da nabavimo nuklearni električni ili nuklearni termički pogon koji će nas brže dovesti tamo.“

Sama dužina putovanja znači da će posadi trebati više hrane, opreme i fizičke i mentalne izdržljivosti nego bilo koja prethodna misija ikada testirana, rekao je Nelson. Teška lansirna raketa će biti neophodna da bi sa Zemlje prenela neviđeni teret. Što je duže putovanje u duboki svemir, duži će astronauti biti izloženi opasnim nivoima mikrogravitacije i visokim dozama zračenja. Oni će svoj konačni pristup Marsu usmjeriti sa pokvarenim vestibularnim sistemima, atrofiranim mišićima, oslabljenim imunološkim sistemom, oštećenim vidom.

Tada će morati da slete kroz atmosferu koja je dovoljno gusta da ih ubije, ali suviše tanka da bi se koristila kao prekid za usporavanje njihovog spuštanja na površinu. Ako uspiju, biće na drugoj strani sunca bez ikoga da im pomogne.

Današnje rakete pokreću konvencionalni motori sa unutrašnjim sagorevanjem koji zahtevaju značajne količine goriva na brodu da bi pokrenuli putovanje. Dok bi hemijski motor mogao da dovede svemirsku letelicu do Marsa, motor sa gorivom iz nuklearnog reaktora bio bi daleko efikasniji – zagrevao bi vodonik na visokim temperaturama i koristio izduvni gas kao potisnik – i mogao bi da nastavi da ubrzava vozilo na njegovom dugom putovanju. na Mars, skraćujući vreme putovanja.

Nacionalna laboratorija Ajdaha radi na poboljšanju kontrole nad brzinom motora, povećanju njegove efikasnosti i kontroli proizvodnje toplote, rekao je Corbisiero.

Skraćivanje njihovog vremena putovanja moglo bi smanjiti mnoge logističke prepreke i rizike koji trenutno opterećuju misiju, rekao je Nelson. NASA takođe radi na zaštiti od zračenja koja izbegava upotrebu teškog metala kao što je čelik i stvaranje centrifugalne sile u letelici koja bi stvorila veštačku gravitaciju za posadu.

U Agenciji za napredne odbrambene istraživačke projekte, ili DARPA, u Arlingtonu, u Virdžiniji, Tabita Dodson radi na oživljavanju projekta termalnog nuklearnog motora koji je počeo u Apolo eri, ali je ostao na polici nakon što su Sjedinjene Države napustile svemirske letove 1970-ih.

U intervjuu, Dodson je uporedio odluku Vašingtona da pusti tehnologiju da vene sa direktivom iz Pekinga iz 1525. da se okupi kineska flota brodova svetske klase i uništi ona, odričući se pomorske moći za generacije koje dolaze.

„Osećam veoma snažan osećaj hitnosti“, rekao je Dodson, programski menadžer za program nuklearnih termalnih raketnih motora u DARPA-i. „Postoji ova savršena oluja podrške, sve gore i dole u ​​raznim vladinim agencijama širom zemlje – u Kongresu i na predsedničkom nivou – do tačke u kojoj osećam da ovo moramo da uradimo, upravo sada, jer bismo mogli da propustimo svoju šansu .“

Dodson je rekla da ima „veliko poverenje“ da će DARPA i njen glavni privatni industrijski partner, kompanija Lokid Martin iz Teksasa, uspešno demonstrirati svoju raketu, poznatu kao DRACO, 2027.

Ali DRACO bi bio samo početni svemirski test tehnologije nuklearnog pogona u orbiti blizu Zemlje. Corbisiero je objasnio da njegov tim radi na izgradnji očekivanog uspeha DRACO-a, povećavajući efikasnost pogonskog goriva i skale brzine nuklearnog toplotnog pogona u pripremi za duže misije.

Dodson i Korbisijero su priznali da rade na postizanju internog roka za dostizanje Marsa do 2040. godine i izrazili su uverenje da bi to moglo biti dostignuto.

„Sa tehnološkog stanovišta, to je svakako nadohvat ruke“, rekao je Korbisijero. „Ovo nije nešto gde treba da izmislite novu fiziku ili neko magično otkriće.“

Visoki zvaničnik u administraciji predsednika Džoa Bajdena rekao je Meklačiju da je zaista prioritet Bele kuće da brzo unapredi ovu tehnologiju.

„Neke od ove osnovne tehnologije su veoma važne za nas da stignemo do misije na Mars sa posadom“, rekao je visoki zvaničnik. „Znamo da će nam trebati značajno vreme da bismo mogli rano da razvijemo tu tehnologiju, jer su to dugotrajne potrebe.

Džim Bridenstajn, administrator NASA-e pod bivšim predsednikom Donaldom Trampom, rekao je Meklačiju da putovanje na Mars čini putovanje na Mesec lakim.

„Čovečanstvo će na kraju hodati po površini Marsa i mislim da će to biti izuzetan trenutak“, dodao je Bridenstajn. „Ko će prvi doći? Ne znam.“

Čini se da kineski zvaničnici takođe rade na sopstvenom projektu nuklearnog pogona.

U novembru 2022. na ostrvu Hainan, gde je Kina izgradila lansirno mesto za svoje najteže rakete, Vu Veiren, arhitekta kineskog lunarnog programa, napravio je prezentaciju koja je prikazala planove Kine za buduće misije koje su uključivale dizajn svemirskih brodova za smeštaj nuklearnih električnih motora, prema na slajdove predloga koje je dobio Meklači.

„Ovo dolazi sa stvarnim tehnološkim posledicama, uključujući upravljanje različitim okruženjima u svemiru“, rekao je Chris Carberri, izvršni direktor i suosnivač Ekplore Mars, Inc. „I ako nas pobeđuju do Marsa, verovatno rade veoma takođe bliže Zemlji.“

Kineski zvaničnici su ostali tihi o svojim planovima za misiju sa posadom na Mars. Ali 2021. godine, na konferenciji o istraživanju svemira u Rusiji, viši izvršni direktor glavnog kineskog proizvođača svemirskih lansirnih vozila rekao je da Peking ima mapu puta da pošalje ljude i uspostavi bazu sredinom 2030-ih.

Službenici američke obaveštajne službe i nacionalne bezbednosti rekli su Meklačiju da kineski svemirski program napreduje neverovatnom brzinom i da bi mogao da spreči slobodu kretanja Sjedinjenih Država u svemiru do kraja decenije.

„Mars je cilj horizonta“, rekao je Skot Pejs, izvršni sekretar Nacionalnog saveta za svemir pod Trampom. „Sletanje na Mars—ako su u stanju da to urade—igralo bi se u narativu Kine kao velike sile 21. veka.“

Ali imati taj cilj i ostvariti ga su dve različite stvari“, dodao je on.