Nova istraživanja otkrivaju revolucionarni potencijal nitrogenaza za održivu bioproizvodnju

Nova istraživanja otkrivaju revolucionarni potencijal nitrogenaza za održivu bioproizvodnju

Tim istraživača iz Marburga, predvođen naučnikom Maks Plank Instituta Johanesom Rebeleinom, pružio je značajna otkrića o funkciji nitrogenaza, ključnih enzima za život na Zemlji. Njihova istraživanja, objavljena u časopisu Napredak nauke, razotkrivaju ne samo sposobnost ovih enzima da konvertuju azot (N₂) u amonijak (NH₃), već i njihovu sposobnost da direktno pretvore CO₂ u ugljovodonične lance, uključujući metan i etilen.

Nitrogenaze su poznate po svojoj ulozi u pretvaranju neupotrebljivog gasovitog azota u bioraspoloživi oblik. Međutim, nova istraživanja pokazuju da neke vrste nitrogenaza mogu efikasno redukovati CO₂, potencijalno nudeći održiva rešenja za bioproizvodnju. Istraživači su se fokusirali na fotosintetičku bakteriju Rhodobacter capsulatus, koja koristi dva izoenzima: molibden (Mo) nitrogenazu i gvožđe (Fe) nitrogenazu.

Rezultati su pokazali da Fe nitrogenaza može da redukuje CO₂ tri puta efikasnije od Mo nitrogenaze, proizvodeći metan i mravlju kiselinu pri atmosferskim koncentracijama CO₂. Kada su oba enzima izložena CO₂ i N₂ istovremeno, Fe nitrogenaza pokazuje veću sklonost ka CO₂, dok Mo nitrogenaza selektivno smanjuje N₂.

Dr. Frederik Šmit, student u laboratoriji Johanes Rebeleina, napominje da je Mo nitrogenaza ne samo brža, već i selektivnija u redukciji N₂, što je čini idealnom za primene u kojima je potrebna visoka specifičnost. Suprotno tome, Fe nitrogenaza snižava selektivnost u korist CO₂, što je čini obećavajućom za razvoj novih CO₂ reduktaza.

Dalja analiza pokazuje da Fe nitrogenaza može da koristi čak i metabolički dobijeni CO₂ za proizvodnju metana i mravlje kiseline, što sugeriše da bi ovaj enzim mogao imati široku primenu u prirodi. Ova saznanja dovode u pitanje tradicionalno viđenje nitrogenaza kao enzima specifičnih za azot i ukazuju na njihov potencijal za doprinos održivom razvoju.

Prema Johanesu Rebeleinu, „Ideja je da energiju od sunčeve svetlosti koju fotosintetički aparat mikroorganizma apsorbuje možemo skladištiti u ugljovodonicima koje proizvodi nitrogenaza. U budućnosti, planiramo da dalje razvijamo gvožđe nitrogenazu za fiksaciju i korišćenje CO₂.“ Ova istraživanja otvaraju nove horizonte za biotehnologiju i održivu proizvodnju energije.