Studija otkriva da su temperature na Velikom koralnom grebenu najviše u poslednjih 400 godina

Studija otkriva da su temperature na Velikom koralnom grebenu najviše u poslednjih 400 godina

Nedavna studija objavljena u časopisu Nature pruža alarmantne uvide u stanje Velikog koralnog grebena, otkrivajući da su trenutne temperature površine okeana koje izazivaju izbeljivanje korala bez presedana u poslednjih 400 godina. Ovo istraživanje potvrđuje da ljudske aktivnosti, naročito globalno zagrevanje, značajno doprinose ovoj krizi.

Veliki koralni greben, najveći sistem koralnih grebena na svetu, dom je neverovatnoj biodiverziteti, ali je u poslednje tri decenije pretrpeo pet masovnih izbeljivanja. Izbeljivanje se dešava kada korali, zbog izloženosti visokim temperaturama, izbacuju simbiotske organizme iz svojih tkiva, što dovodi do gubitka njihove boje i, u mnogim slučajevima, smrti.

Studija je koristila zapise o hemiji koralnih skeleta, posebno Porites korala, kako bi rekonstruisala temperature površine mora u Koralnom moru od 1618. godine do danas. Rezultati pokazuju da su prosečne letnje temperature od 1960. godine porasle za 0,12°C po deceniji, a poslednjih godina zabeležene su najviše temperature u proteklih četiri veka.

Kompjuterski modeli simulacije klime pokazali su da bi bez ljudskog uticaja ove ekstremne temperature bile praktično nemoguće. Istraživači su takođe upozorili da bi dalji porast temperatura, čak i uz smanjenje emisija gasova staklene bašte, mogao dovesti do godišnjeg izbeljivanja korala, što bi moglo imati katastrofalne posledice za greben.

Dok su ciljevi smanjenja emisija gasova staklene bašte, kao što je Pariskim sporazumom postavljeni cilj od 1,5°C, važni, neophodno je da međunarodna zajednica hitno deluje kako bi se sprečilo daljnje oštećenje ovih ključnih ekosistema. Studija služi kao kritični podsetnik o potrebi hitne akcije u borbi protiv klimatskih promena.

Autori istraživanja, Ben Henlei sa Univerziteta u Melburnu, Helen McGregor sa Univerziteta u Volongongu i Ove Hoegh-Guldberg sa Univerziteta Kvinslend, zahvaljuju se svim saradnicima i istraživačima koji su doprineli ovom važnom radu.