Australija je odavno dom zloglasnih paukova iz porodice levkaste mreže, čiji je otrov smrtonosniji za ljude od bilo kog drugog pauka. Među njima, sidnejska levkasta mreža (Atrax robustus) nosi reputaciju najopasnijeg pauka na svetu. Međutim, novo istraživanje pokazalo je da ono što smo smatrali jednom vrstom zapravo obuhvata tri različite vrste, što otvara nove mogućnosti za istraživanje njihovog otrova i očuvanje biodiverziteta.
Grupa naučnika, predvođena arahnologom Stephanie Loria iz Lajbnic instituta, sprovela je genetsku analizu paukova ranije klasifikovanih kao A. robustus. Rezultati su otkrili tri različite vrste sa prepoznatljivim staništima:
- Sidnejska levkasta mreža (Atrax robustus): Ova vrsta obitava oko Sidneja, uključujući centralnu obalu i delove južnog Novog Južnog Velsa.
- Južnosidnejska levkasta mreža (Atrax montanus): Ponovo prepoznata kao posebna vrsta, ova mreža obitava južnije i zapadnije od staništa A. robustus.
- Njukaslska levkasta mreža (Atrax christenseni): Nova vrsta pronađena u regionu Njukasla, uključujući poznate velike primerke kao što je „Big Boy“.
Sidnejska levkasta mreža i njene „rođake“ proizvode otrov koji je izuzetno efikasan protiv ljudi i primata, dok se evolutivno razvio za lov na sitne životinje. Otkriće novih vrsta omogućiće detaljniju analizu razlika u otrovima, što može poboljšati proizvodnju antiotrova i otkriti nove primene u medicini i poljoprivredi, poput prirodnih pesticida ili farmaceutskih proizvoda.
Iako su ovi pauci izuzetno otrovni, Australija nije zabeležila nijedan smrtni slučaj od njihovog ugriza od uvođenja antiotrova 1981. godine. Antiotrov je izuzetno efikasan, ali razlike u otrovima među vrstama zahtevaju dodatno istraživanje kako bi se tretmani dodatno unapredili.
Takođe, naučnici ističu opadanje broja paukova iz porodice levkaste mreže. Iako izazivaju strah kod ljudi, ovi pauci igraju ključnu ekološku ulogu. Bolje razumevanje njihovog diverziteta i potreba može pomoći u njihovoj zaštiti u sve promenljivijem okruženju.
Ovo otkriće ne samo da razjašnjava evoluciju i ekologiju jednih od najpoznatijih australijskih paukova, već i pruža priliku za unapređenje tretmana ugriza i potencijalno korisne primene otrova. Istovremeno, ukazuje na važnost očuvanja biodiverziteta u vremenu kada mnoge vrste paukova i drugih stvorenja gube svoje prirodne staništa.