Na tankom ledu: Grenlandski poslednji lovci na polarne medvede

Na tankom ledu: Grenlandski poslednji lovci na polarne medvede

Na zaleđenoj istočnoj obali Grenlanda, lov na prstenaste foke i polarne medvede nije samo sredstvo preživljavanja, već i duboko ukorenjena tradicija među Inuitima. Hjelmer Hameken, poznat kao najveći lovac na polarne medvede, prati ovu tradiciju već decenijama, preživljavajući u ekstremnim uslovima koje donosi život u malom, izolovanom naselju Ittokkortoormiit.

Hameken, sada u svojim šezdesetim godinama, još uvek koristi veštine koje su mu preneli preci. Nedavno je, u svojoj beloj kamuflaži, uočio foku blizu njene rupe za disanje na ledu i čekao pravi trenutak da je uhvati. Iako su se vremena promenila, a kvote i klimatske promene ugrozile sredstva za život, Hameken i dalje praktikuje tradicionalne metode lova i koristi svaki deo ulova, baš kao što su to činili njegovi preci.

Izolovano naselje Ittokkortoormiit broji oko 350 duša, od kojih su svi muškarci lovci. Lov na polarne medvede, foke, narvale i arktičke mošusne bikove je deo svakodnevice, ali u poslednjih dvadeset godina, klimatske promene i lovne kvote ugrozile su ovu praksu.

Hameken je postao legenda tokom 1980-ih, kada je samostalno prelazio glečere sa svojim psima, lovio polarne medvede i vraćao se kući sa ulovom. Međutim, uvođenjem kvota 2005. godine kako bi se usporio pad broja polarnih medveda, situacija se promenila. Ovogodišnja kvota od 35 medveda bila je ispunjena do kraja aprila, zbog čega se Hameken preorijentisao na lov foka.

Klimatske promene dodatno otežavaju život Inuitima. Arktik se zagreva četiri puta brže od globalnog proseka, a led se povlači, što smanjuje period tokom kojeg se može loviti. Zbog nestabilnog leda, Hameken i drugi lovci moraju brzo reagovati kako bi izbegli opasnosti.

Mladi lovci, poput Martina Madsena, nastavljaju tradiciju, ali se suočavaju sa sve većim izazovima. Klimatske promene i kvote značajno smanjuju mogućnosti za lov, a ekonomski pritisak prisiljava mnoge da traže alternativne izvore prihoda. Madsen, na primer, planira da ugosti turiste kako bi spojio kraj s krajem.

Lov na polarne medvede i dalje je dozvoljen samo Inuitima, a njihove kože su veoma cenjene. Međutim, embargo Evropske unije 2008. godine ograničio je izvoz, dodatno smanjujući prihode lovaca. Sličan embargo na kože foka uveden 2009. godine, kasnije ukinut za Inuite, takođe je uticao na prihode.

Madsen se nada da njegov osmogodišnji sin Noa neće postati lovac, dok jedanaestogodišnji Nukappiaaluk Hammeken sanja da postane profesionalni lovac poput svojih predaka. Ovaj mladić će morati da savlada mnoge veštine, uključujući rukovanje saonicama sa psima i razumevanje ponašanja svog plena, kako bi se pridružio maloj eliti lovaca.

Lov u Grenlandu nije samo pitanje preživljavanja, već i očuvanja identiteta i kulture. Kako se klimatske promene nastavljaju, Inuiti se suočavaju sa neizvesnom budućnošću, boreći se da očuvaju tradicije koje su ih održavale vekovima.