Molekularni prekursori života otkriveni u Persejevom oblaku

Molekularni prekursori života otkriveni u Persejevom oblaku

Susan Iglesias-Groth, iz Instituta de Astrofisica de Canarias (IAC) i Martina Marin-Dobrincico sa Politehničkog univerziteta u Kartageni, otkrile su prisustvo brojnih prebiotičkih molekula u regionu formiranja zvezda IC348 Persejevog molekularnog oblaka, mladog zvezdanog jata.

Neki od ovih bioloških molekula se smatraju neophodnim građevinskim ciglama za izgradnju složenijih molekula kao što su aminokiseline, koje su formirale genetski kod drevnih mikroorganizama i dovele do procvata života na Zemlji. Upoznavanje sa distribucijom i obiljem ovih molekula prekursora u regionima gde se planete vrlo verovatno formiraju, važan je izazov za astrofiziku.

Oblak Persej je jedan od regiona za formiranje zvezda najbližih Sunčevom sistemu. Mnoge njegove zvezde su mlade i imaju protoplanetarne diskove na kojima se mogu odvijati fizički procesi koji dovode do nastanka planeta.

„To je izvanredna laboratorija organske hemije“, objašnjava Iglesijas-Grot, koji je 2019. pronašao fulerene u istom oblaku. „Ovo su složeni molekuli čistog ugljenika koji se često javljaju kao gradivni blokovi za ključne molekule života.“

Sada su nova istraživanja otkrila u unutrašnjem delu ovog regiona uobičajene molekule kao što su molekularni vodonik (H 2 ), hidroksil (OH), voda (H2O), ugljen-dioksid (CO2) i amonijak (NH3) kao i nekoliko molekula koji sadrže ugljenik koji bi mogli da igraju važnu ulogu u proizvodnji složenijih ugljovodonika i prebiotičkih molekula, kao što su cijanovodonik (HCN), acetilen (C2H2), diacetilen (C4H2), cijanoacetilen (HC3N), cijanobutadiin (HC5N), etan (C2H6), heksatrin (C6H2) i benzen (C6H6).

Podaci takođe pokazuju prisustvo složenijih molekula kao što su policiklični armoatski ugljovodonici (PAH) i fulereni C60 i C70. „Čini se da je IC 348 veoma bogat i raznolik u svom molekularnom sadržaju“, navodi Iglesijas-Gort. „Novina je u tome što vidimo molekule u difuznom gasu iz kojeg se formiraju zvezde i protoplanetarni diskovi.

Prisustvo prebiotičkih molekula na međuzvezdanim mestima tako blizu ovog zvezdanog jata sugeriše mogućnost da se na mladim planetama odvijaju procesi akrecije koji bi mogli da doprinesu stvaranju složenih organskih molekula. „Ovi ključni molekuli su mogli da budu dostavljeni planetama u nastajanju u protoplanetarnim diskovima i na taj način bi mogli da pomognu da se tamo stvori put ka molekulima života“, kaže Marina-Dobrinčić.

Otkrivanje koje su izvršila dva istraživača zasniva se na podacima uzetim sa NASA-inog satelita Spitzer. Sledeći korak biće korišćenje moćnog svemirskog teleskopa Džejms Veb (JVST). „Spektroskopski kapacitet JVST-a mogao bi pružiti detalje o prostornoj distribuciji svih ovih molekula i proširiti sadašnju pretragu na druge koji su složeniji, dajući veću osjetljivost i rezoluciju koja je neophodna za potvrdu vrlo vjerovatnog prisustva aminokiselina u gasa u ovom i u drugim regionima formiranja zvezda“, zaključuje Iglesijas-Grot.

Studija je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.