Misterija divljih životinja: Zašto sivi kitovi plivaju u zalivu San Franciska u sve većem broju?

Misterija divljih životinja: Zašto sivi kitovi plivaju u zalivu San Franciska u sve većem broju?

Sivi kitovi skreću sa svojih uobičajenih ruta duž zapadne obale i plivaju ispod mosta Golden Gate u zaliv San Franciska u neviđenom broju.

Koristeći hiljade fotografija karakterističnih oznaka na leđima kitova da bi ih identifikovali, naučnici iz mora potvrdili su da je najmanje 71 različit sivi kit — a moguće i 84 ili više — plivao u zalivu između 2018. i 2023., a neki su ostali duže od dva mesecima, povećavajući njihov rizik da budu pogođeni teretnim brodovima, tankerima za naftu ili drugim velikim plovilima.

Od 2010. do 2017. godine, samo oko jedan ili dva džinovska morska sisara dolazila je u zaliv svake godine. Prošle godine ih je, međutim, bilo najmanje 16, a 2019. najmanje 21.

„Mislimo da to ima mnogo veze sa činjenicom da kitovi ne dobijaju dovoljno hrane“, rekao je Bil Kiner, biolog iz Centra za morske sisare, neprofitne grupe u Sausalitu. „Možda su slabi i odmaraju se neko vreme, ili traže alternativni izvor hrane.“

Neki su neuhranjeni, rekao je.

Od 2019. do 2023. godine, 22 siva kita pronađena su mrtva u ili blizu zaliva San Francisko, prema podacima Centra za morske sisare, Kalifornijske akademije nauka i javnih agencija. Od toga je 14 umrlo od nepoznatih uzroka. Istraživači su izvršili studije, nazvane nekropsije, na devet kitova. Šestoro je umrlo od neuhranjenosti. Troje je poginulo u sudaru sa brodom.

Tokom protekle četiri godine, mrtvi sivi kitovi pronađeni su u zalivu San Francisko kod ostrva Anđela, i blizu Ričmonda, Rodea, Herkulesa, San Leandra, Mauntin Vjua, luke Okland, Tiburona, marine Berkli i Martineza.

„Nisu samo blizu Zlatne kapije“, rekao je Kiner, koji je rekao da će možda biti potrebno sporije ograničenje brzine za velike brodove u zalivu. „Oni su daleko u zalivu, pored ostrva Anđela, dole do ostrva Treasure. Tamo je puno brodskog saobraćaja.“

Svojevrsni kitovi godinama izazivaju interesovanje javnosti.

Jedan izgubljeni grbavac, nadimak Hamfri, privukao je nacionalnu pažnju 1985. i postao tema dečjih knjiga, pesama i filma – privlačeći gomile posmatrača dvogledom – kada je zaplivao u zaliv. Hamfri je vijugao deltom do potoka 25 milja južno od Sakramenta, zadržavši se 26 dana pre nego što se konačno vratio u Tihi okean dok su istraživači puštali pesme kitova sa zvučnika sa čamaca kako bi ga namamili na zapad.

Godine 2007. majka grbavica i njeno tele, nazvano „Delta i zora“, zaplivali su u zaliv i odvažili se čak uz Deltu do Rio Viste pre nego što su ih naučnici u čamcima nagovorili da se vrate u otvoreni okean 10 dana kasnije.

Došlo je i do skoka u broju grbavih kitova koji su od 2016. do 2018. plivali ispod mosta Golden Gate jureći inćune. Zadržali su se po samo nekoliko dana.

Ali najnoviji trend sa sivim kitovima izgleda drugačije, kažu istraživači. To bi mogao biti znak stresa u široj populaciji.

Obrazac dolazi usred velikog pada broja sivih kitova na pacifičkoj obali poslednjih godina.

Jednom kada su ih lovili kitolovci 1800-ih zbog svoje nafte dok nije ostalo samo oko 1.000 ili 2.000 jedinki, sivi kitovi su bili zaštićeni 1972. godine kada je predsednik Nikson potpisao Zakon o zaštiti morskih sisara. Poslednja kompanija za lov na kitove u Sjedinjenim Državama, Del Monte Fishing Compani, radila je u Point Molateu u Ričmondu. Pravio je hranu za pse Kal-Kan od kitova koje su njegove posade gađale mehanizovanim harpunskim topovima. Kompanija je zatvorena u decembru 1971. pošto je zakon trebalo da stupi na snagu.

Nakon što je kitolov zabranjen u SAD, broj sivih kitova se povećao. Do 1994. godine, nakon što su dostigli zdravu populaciju, Klintonova administracija ih je uklonila sa liste Zakona o ugroženim vrstama u onome što se još uvek smatra jednom od glavnih priča o uspehu divljih životinja.

Njihova populacija je skočila na 27.000 do 2016. godine, prema procenama NOAA, Nacionalne uprave za okeane i atmosferu. Ali onda je opao za najmanje jednu trećinu do 2022. Stotine neuhranjenih kitova počele su da se kupaju na plažama na Aljasci, Vašingtonu, Oregonu, Kaliforniji i Meksiku. Niko nije znao zašto.

Istraživači su rekli da je izumiranje od 2018. do 2023. godine, koje je NOAA nazvala „neobičnim smrtnim slučajem“, verovatno posledica nestašice hrane na Arktiku povezanog sa promenama u količini morskog leda, obrascima vetra i drugim faktorima. Kitovi jedu 3.000 funti ili više hrane dnevno, preferirajući male rakove nalik na škampe, poznate kao amfipodi, zajedno sa crvima i drugim sićušnim stvorenjima koja grabe sa morskog dna.

Prošle godine broj sivih kitova počeo je da raste na čak 21.000. NOAA je u novembru proglasila kraj „neobičnog smrtnog slučaja“. Naučnici pažljivo posmatraju da li je promena privremena ili trajna.

Populacija na rolerkosterima – i čudni zaobilazni putevi u zaliv San Franciska – mogli bi biti povezani sa klimatskim promenama, ili bi mogli biti deo prirodnih fluktuacija populacije sivog kita, rekao je Džon Kalambokidis, istraživač biolog iz kompanije Cascadia Research, u Olimpiji, Vašington.

„Šta je prirodni ciklus?“ rekao je. „Da li je ovo normalno? Ili nešto neobično? Ekosistem na Arktiku se veoma brzo promenio. To je jedan od razloga zašto ovo privlači pažnju naučnika.“

Jedno je jasno: sivi kitovi koji dolaze u zaliv San Franciska idu na sever kao deo svoje godišnje migracije iz Bahe u Meksiku gde se pare i razmnožavaju, i skreću desno ispod mosta Golden Gate umesto da nastave na sever do Aljaske gde se prave zalihe na hranu tokom letnjih meseci.

Mnogo se zna o najnovijem trendu jer je jedna istraživačica, Džozefin Slataug, iz Centra za morske sisare, pažljivo pregledala više od 11.000 fotografija sivih kitova u zalivu San Francisko prošle godine. Napravila je bazu podataka, identifikujući pojedinačne kitove na osnovu fotografija snimljenih na čamcima za posmatranje kitova, na obali i čamcima centra. Pokazala je da su životinje najčešće u martu i aprilu, a u zalivu su boravile između 13 i 75 dana.

Slaathaug, studentkinja master studija na Državnom univerzitetu Sonoma, osvojila je prestižnu stipendiju u aprilu od Nacionalne naučne fondacije dok proširuje studiju u narednim godinama. Jedno ključno pitanje: Hoće li se broj sivih kitova u zalivu smanjiti ako se njihova hrana na Arktiku oporavi, a populacija Zapadne obale poraste?

„Ne razumemo sve vozače“, rekla je ona. „Imamo preliminarne podatke. Ali znamo da sa svim brodovima, zaliv nije baš bezbedno mesto za kitove.“