Tim naučnika iz Kineske akademije nauka (CAS) postigao je značajan naučni proboj koristeći embriogene matične ćelije kako bi stvorio miša sa dva muška roditelja. Ovo istraživanje, objavljeno 28. januara 2025. godine, otkriva kako je modifikacija određenih gena, ključnih za reprodukciju, omogućila istraživačima da prevaziđu prethodne barijere u uniseksualnoj reprodukciji sisara.
Prethodni pokušaji stvaranja bi-očnog života, miševa sa dva muška roditelja, suočavali su se sa ozbiljnim problemima u razvoju. Embrioni su se često razvijali samo do određene faze, a zatim su prestajali rasti. Prethodno je pokušavano koristiti pluripotentne matične ćelije za stvaranje oocita od muških ćelija, koje su potom oplodene spermama od drugog mužjaka. Međutim, ovi embrioni nisu uspeli da se razviju pravilno zbog problema s homolognim hromozomima.
Naučnici su se sada fokusirali na modifikaciju 20 ključnih gena koji regulišu gensku ekspresiju. Korišćenjem različitih tehnika, uključujući frameshift mutacije, brisanje gena i izmene regulatornih regiona, istraživači su uspeli da stvore bi-očne miševe koji su preživeli do odrasle dobi. Ovaj rad dokazao je da su abnormalnosti u utiskivanju gena glavna barijera za uniseksualnu reprodukciju sisara.
Ovi nalazi otvaraju nova vrata za napredak u regenerativnoj medicini i kloniranju životinja. Ovaj pristup može poboljšati razvojne ishode u embriogenim matičnim ćelijama i stvoriti efikasnije klonirane životinje. Takođe, omogućava bolje razumevanje bioloških procesa u stvaranju životinja sa plodnim gametama.
Iako su ovi rezultati značajni, istraživači napominju da još uvek postoje ograničenja. Samo 11,8% embriona koji su razvijeni bili su sposobni za rođenje, a mnogi su patili od razvojnih oštećenja. Čak i među onima koji su preživeli do odrasle dobi, miševi su bili sterilni i imali skraćeni životni vek. Ipak, ovo istraživanje nudi perspektive za dalje modifikacije i napredak u oblasti genetskog inženjeringa.
Tim nastavlja da istražuje kako dodatne modifikacije gena mogu poboljšati razvojne potencijale embriona. Oni takođe planiraju proširenje eksperimentalnih pristupa na veće životinje, uključujući majmune, što će zahtevati značajna istraživanja zbog razlika u genetskoj strukturi između miševa i većih sisavaca.
Upotreba ove tehnologije na ljudskim bićima i rešavanje ljudskih bolesti ostaje neizvesno, jer je etička dilema u vezi sa reproduktivnim korišćenjem matičnih ćelija i genetskim inženjeringom u ljudskim organizmima još uvek predmet međunarodnih normi i zabrana.
Ovaj rad predstavlja veliki korak u biomedicinskim istraživanjima, ali ostaje da se vidi kako će se tehnologija dalje razvijati i primeniti u praksi.