Mapiranje marsovskih meteorita: Praćenje porekla na crvenoj planeti

Mapiranje marsovskih meteorita: Praćenje porekla na crvenoj planeti

Istraživači su identifikovali specifične lokacije sa kojih potiče većina od oko 200 marsovskih meteorita. Pratili su meteorite do pet udarnih kratera unutar dva vulkanska regiona na crvenoj planeti zvanoj Tharsis i Elisium. Njihova studija je nedavno objavljena u časopisu Science Advances.

Marsovski meteoriti pronađu put do Zemlje kada nešto udari o površinu Marsa dovoljno snažno tako da se materijal „odnese sa površine i ubrza dovoljno brzo da napusti Marsovu gravitaciju“, kaže Kris Herd, kustos zbirke meteorita U of A i profesor u Prirodno-matematičkom fakultetu. Ovaj izbačeni materijal lansira se u svemir, završava u orbiti oko Sunca, a neki na kraju padaju na našu planetu kao meteoriti. Eksplozija ostavlja udarni krater na površini Marsa. Ovo se dogodilo 10 puta u novijoj istoriji Marsa.

„Mislimo da smo pronašli izvorne kratere za polovinu od svih 10 grupa marsovskih meteorita“, kaže Herd.

On kaže da je poboljšano razumevanje fizike od strane naučnika o tome kako se tačno kamenje izbacuje sa Marsa bilo ključno za ovo otkriće. Nalazi iz ove studije su korak ka otkrivanju misterija Marsa, pošto su prethodni pokušaji da se utvrde precizni izvori marsovskih meteorita naišli na ograničen uspeh.

„Sada možemo grupisati ove meteorite prema njihovoj zajedničkoj istoriji, a zatim i njihovoj lokaciji na površini pre dolaska na Zemlju“, kaže Herd.

Više saznanja o tome kako i odakle na Marsu nastaju ovi meteoriti daje nam dodatni uvid u uzorke koje već imamo na Zemlji. Mogućnost kontekstualizacije i pozicioniranja ovih uzoraka u okviru geologije Marsa po prvi put „omogućiće ponovno kalibraciju Marsove hronologije, sa implikacijama na vreme, trajanje i prirodu širokog spektra velikih događaja kroz istoriju Marsa“.

„Jedan od najvećih napretka ovde je mogućnost da se modelira proces izbacivanja i iz tog procesa može odrediti veličina kratera ili raspon veličina kratera koji bi na kraju mogli izbaciti tu određenu grupu meteorita, ili čak taj jedan određeni meteorit, “ kaže Herd. „Ja to nazivam karikom koja nedostaje – da bih mogao da kažem, na primer, da su uslovi pod kojima je ovaj meteorit izbačen bili ispunjeni udarom koji je proizveo kratere između 10 i 30 kilometara u prečniku.

Znanje o poreklu meteorita, u kombinaciji sa napretkom u tehnologiji kao što je daljinska detekcija, daje istraživačima okvir na kojem mogu da se nadograđuju. Herd kaže da takođe možemo da suzimo potencijalna mesta na Marsu koja su poreklo meteorita koje tek treba da istražimo. „Da bismo to uradili, biće nam potrebni određeni detalji o tome kada i kako je meteorit eksplodirao sa Marsa i koliko je bio star kada je kristalisao na površini te planete“, objašnjava Herd.

„To nam omogućava da kažemo, od svih ovih potencijalnih kratera, možemo ih suziti na 15, a zatim sa 15 možemo ih još više suziti na osnovu specifičnih karakteristika meteorita.“

„Možda čak možemo da rekonstruišemo vulkansku stratigrafiju, položaj svih ovih stena, pre nego što su eksplodirali sa površine.“ Stratigrafija je geološki zapis planete, koji se sastoji od slojeva sedimentnih ili, kao u ovom slučaju, vulkanskih stena. Zamislite to kao knjigu, gde su slojevi stena stranice, a iz njih naučnici mogu tražiti tragove o prošlim sredinama na planeti.

„Zaista je neverovatno ako razmislite o tome“, kaže Herd. „To je najbliža stvar koju možemo imati da odemo na Mars i pokupimo kamen.“

Što se tiče toga kako možemo da potvrdimo da je određeni uzorak meteorita koji se sreće na Zemlji zapravo sa Marsa, Herd objašnjava da su 1980-ih naučnici otkrili da „postoji potpis, otisak prsta Marsove atmosfere, koji je zarobljen unutar ovih stena“. Taj otisak prsta uključuje specifičnu kombinaciju zarobljenih gasova u steni koja odgovara gasovima u atmosferi Marsa izmerenim Vikinškim lenderima 1970-ih.

Sa ovim okvirom na mestu, verovatno će doći do još nalaza, pošto postoji nekoliko kratera u okviru studije iz kojih nije identifikovan nijedan poznati marsovski meteorit. Iako bi to moglo biti zato što nisu izbacili nikakav materijal, Herd kaže da postoji i realna mogućnost da meteoriti iz tih konkretnih događaja izbacivanja tek treba da stignu na Zemlju ili tek treba da budu pronađeni.

„Ideja da se uzme grupa meteorita koji su svi eksplodirani u isto vreme, a zatim da se na njima rade ciljane studije kako bi se utvrdilo gde su bili pre nego što su izbačeni — to je za mene uzbudljiv sledeći korak“, kaže Herd. „Ovo će fundamentalno promeniti način na koji proučavamo meteorite sa Marsa.“