Mačke imaju stotine različitih izraza lica za koje nikada nismo znali

Mačke imaju stotine različitih izraza lica za koje nikada nismo znali

Oči psećih štenaca možda postoje da povlače naše srce, ali nova studija sugeriše da su mačke možda razvile i dosta izraza lica pod našom brigom.

Kada su istraživači u SAD analizirali snimke kafića za mačke u Los Anđelesu nakon radnog vremena, izbrojali su do 276 različitih izraza lica koje su domaće kratkodlake mačke napravile jedna drugoj – mnogo više nego što su očekivali da će pronaći.

Naučnici tek treba da izbroje ukupan broj izraza koje pas može da izvuče, ali je poznato da šimpanze prave 357 različitih lica.

Poređenja radi, mačke se ne smatraju ni približno društvenim kao primati ili psi, što čini sam broj lica koja povlače tokom grupnih interakcija još fascinantnijim.

Nova otkrića sugerišu da je 10.000 godina pripitomljavanja moglo da ima veoma stvaran uticaj na to kako su neke usamljene i teritorijalne mačke evoluirale da komuniciraju jedna sa drugom.

Privučene ljudima i njihovoj hrani, moguće je da su neke divlje mačke počele da žive u bližoj blizini, a prijateljsko ponašanje sa drugima iz njihove vrste bi moglo da poboljša njihov opstanak na duge staze.

Testiranje te hipoteze zahtevalo bi poređenje izraza lica domaćih mačaka i divljih mačaka, što tek treba da se uradi.

Ipak, prethodne studije sugerišu da pripitomljene mačke pokazuju veću društvenu toleranciju i više se bave prijateljskim ponašanjem, poput igre ili negovanja, nego divlje mačke.

Nova studija se zasniva na ideji da su domaće mačke društvenije nego što im pripisujemo. Istraživanje su sprovele etologinja Lauren Scott i evolucioni psiholog Brittani Florkievicz dok su oboje bili na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu (UCLA).

Da bi analizirao izraz mačaka u kafiću za mačke u Los Anđelesu, ovaj dvojac je koristio sistem kodiranja lica, koji je dizajniran da izmeri uočljive kontorzije lica i razloži ih na specifične pokrete mišića.

Kada su uporedili svaki jedinstveni izraz i društvenu interakciju u kojoj je korišćen, istraživači su identifikovali 45 procenata kao „izrazito prijateljski raspoložene“ i 37 procenata kao „izrazito agresivne“.

Ostalo je smatrano dvosmislenim.

Prijateljski izrazi mačaka uključivali su zatvorene oči, sa ušima i brkovima usmerenim napred ka drugoj mački.

Agresivan izraz, za ​​poređenje, uključivao je sužene zenice, spljoštene uši i brzo brisanje usana jezikom.

Svaki od 276 izraza lica prebrojan je na snimku samo desetak puta, što znači da je naučnicima teško da izvuku zaključke o tome kako su se mačke osećale u to vreme ili zašto su koristile društvene znakove koje su radile.

Danijel Mils, veterinarski biheviorista koji nije bio uključen u studiju, rekao je Christi Lestee-Lasserre iz Science da mnogi prijateljski izrazi koje su primetili Skot i Florkijević podsećaju na one koje su napravili ljudi, psi i primati, što nagoveštava dublje evolucione korene.

„Mnogi ljudi još uvek smatraju da su mačke – pogrešno – uglavnom nesocijalna vrsta“, kaže Mils.

„Jasno je da se mnogo toga dešava čega nismo svesni.

Scott i Florkievicz u svom radu napominju da zbog toga što je kafić za mačke imao između 20 i 30 mačaka, društveni signali koje koriste ova stvorenja mogu se razlikovati od onih koje koriste domaće mačke koje žive u manjim grupama ili bez drugih.

Autori pozivaju na dodatna istraživanja o vezi između nivoa sukoba, konkurencije i saradnje u grupama mačaka i složenosti signala lica koje koriste ovi kućni ljubimci.