Laserska strašila bi mogla da ponude održivo rešenje za zaštitu useva od ptica

Laserska strašila bi mogla da ponude održivo rešenje za zaštitu useva od ptica

Šteta na usevima od ptica košta milione dolara svake godine. Sada, istraživači sa Univerziteta Florida i Univerziteta Rhode Island u SAD istražuju efikasnost laserskih strašila — visokotehnološkog rešenja koje koristi svetlost za odvraćanje ptica.

U novoj studiji objavljenoj u časopisu Nauka o upravljanju štetočinama, oni su predstavili jata evropskih čvoraka u zatočeništvu sa svežim klasovima kukuruza i pokazali da uređaji koji emituju pokretni laserski zrak mogu značajno da ublaže štetu na usevu, do 20 metara od laserskog uređaja.

Kathrin Sieving, profesor ekologije i zaštite divljih životinja na Univerzitetu Florida i odgovarajući autor istraživanja, objasnila je da sve više uzgajivača traži jeftine i prenosive laserske jedinice, poput onih koje su testirane u istraživanju.

„Uzgajivačima su potrebni veliki efekti po pristupačnim cenama, i ako mogu da potroše od 300 do 500 dolara svaki za lasere za zaštitu velikih polja tokom 1-3 nedelje umesto skupljih opcija kao što je angažovanje ljudi da patroliraju sa psima, sokolovima ili puškama, onda laseri bilo bi korisno“, rekla je ona.

Jedan od razloga zašto laseri pružaju posebno efikasno rešenje za zaštitu kukuruza šećerca je kratak vremenski okvir pre žetve u kome bi ptice ciljale usev, poznat kao „prozor ranjivosti“. Ovaj kratki prozor smanjuje rizik da ptice postanu desenzibilizovane na lasere.

Siving je objasnio: „Laseri se široko istražuju za useve sa kratkim prozorima ranjivosti, kao što je kukuruz šećerac. Čini se da imaju veoma dobre rezultate, a posebno kada se kombinuju različiti nesmrtonosni odvraćači (npr. laseri sa glasnim zvukovima). Ptice napadaju samo slatke kukuruz u kratkoj fazi zrenja (koja se zove faza muže) i traje samo 5-10 dana. Dakle, čim sazri, počinje žetva.“

„Zbog toga, kod kukuruza šećerca, zaštita ne mora dugo da traje, a čini se da laseri dobro funkcionišu – iznenađujuće je da ptice napuštaju polja sa laserima, a to smanjuje štetu tokom faza muže za daleko više od 20%“.

Studija je uključivala dve vrste ispitivanja: Stick Trials, gde su sveže klasovi slatkog kukuruza bili postavljeni na štapove na različitim rastojanjima od laserskih jedinica, i Natural Trials, gde su ptice hranile zreo kukuruz uzgojen iz semena u olovci za letenje. Laserski i kontrolni tretmani su se smenjivali svakodnevno tokom pet dana, što je omogućilo istraživačima da procene odgovor ptica na ponovljeno izlaganje laseru.

„Probali smo štapiće da povećamo veličinu uzorka za robusnije rezultate. Prirodni kukuruz sazreva nekoliko nedelja, ali je onda privlačan pticama samo dve nedelje—tako da nam naš zasađeni usev neće dati dovoljnu veličinu uzorka. Sa štapom eksperimentima sa kukuruzom, mogli bismo da proučavamo efekte malih razmera i povećamo veličine uzorka“, rekao je Siving.

Rezultati su pokazali da su laseri neznatno smanjili oštećenje kukuruza u štapovima i dramatično u prirodnim ispitivanjima. Objašnjavajući ovu razliku u efikasnosti, Siving je primetio: „štapići na kojima smo predstavili kukuruz bili su čvrsti, a ptice su verovatno mogle da sede i hrane se kukuruzom, a ponekad izbegavaju laserski sloj. Prirodne stabljike kukuruza su slabe, a ptice bi skočile i van laserskog sloja bez kontrole. Stoga, baš kao i na većim poljima, izgleda da prirodni kukuruz čini lasere prilično efikasnim.“

Istraživači su takođe ispitali kako udaljenost od lasera ​​utiče na količinu oštećenja kukuruza. Otkrili su da postoji efikasno odvraćanje do 20 m od laserskog izvora; međutim, iznad ove udaljenosti, šteta na usevu se povećala, sa malo ili nimalo odvraćanja na 30m. Sising napominje: „Podaci koji pokazuju taj odnos sa daljinom su zaista jedini podaci te vrste i bilo ih je moguće dobiti jer smo radili sa pticama u zatočeništvu.“

Međutim, ona je objasnila da se u pravim terenskim postavkama ovaj efekat čini nevažnim. „Na otvorenim poljima, ptice će jednostavno napustiti polje sa laserskom zaštitom koja se može detektovati, i lete daleko od njenog uticaja. Čini se da samo jedan laser po polju često može da uradi trik da zadrži ptice uglavnom van polja. Dakle, prostorni efekti finih razmera mogu se primeniti samo ako su ptice previše posvećene hranjenju male površine – tada će uzgajivač možda morati da doda nekoliko laserskih jedinica sa preklapajućim dometima.“

Sieving se nada da laserska strašila mogu ponuditi održivo rešenje za zaštitu useva sa kratkim prozorima ranjivosti.

„Laseri su nečujni, za razliku od akustičnih sredstava odvraćanja (glasni udarci, druge buke koje se javljaju nekoliko puta na sat), koje mogu biti veoma uznemirujuće za komšije i radnike. , zemlja i voda su često neprihvatljivi.“